Пређи на главни садржај

Razum i osećajnost




          Od prve ljubavi obično ostane samo sećanje da je to bila.

           Istina, nekada je bilo i onih koji su sa svojim prvim ljubavima dočekali ono "i živeli su srećno do kraja života".Danas ih gledamo na društvenim mrežama kao "redke zverke" čak i ne pomislivši "kad bih i ja tako".Čini mi se  da ih sem u romantičnim pop pesmama više i nema.

         Svakako postoji taj neki osećaj kojeg se setimo onda kada se sretnemo.Setimo se osećaja a možemo i da se ne prepoznamo, premda smo fizički ostali isti.Iako neko još uvek ima taj gest, uzdahom da skloni šiške sa čela,tada vam obavezno prostruji misao kroz glavu -  kako sam uopšte nekada mogla da padam na to.
        Tada, kada smo samo na osnovu osećaja mogli da rasudjujemo.Tada, kada  nam je sva ta navala emocija prolazila kroz telo i završavala u glavi pa ni o čemu drugom nismo mogli da razmišljamo.Ni da li ću dobiti lošu ocenu  iz omiljenog mi predmeta, a obično briljiram.
        Kada se nekad  u životu sretnemo, imamo samo to sećanje da je nekada bila.Ne možemo više doživeti ta i takva treperenja koja smo nekada imali i zbog kojih smo bili najdobro bez obzira na onog keca.Samo, sad možemo da posmatramo kritički na naš ukus i da shvatimo ili ne, da su one kasnije koje su došle, bile iskusnije možda, ili da smo više  bili spremni da pravimo "gluposti" jer samo smo tada toliko želeli da budemo u "najboljem svetlu".

        S godinama čovek nauči da ne odustaje od sebe, čak ni zbog sebe, ni zbog onog što bi time dobio.Nauči čovek da sem osećaja postoji i razum koji dobro dodje kad kaže- ne, tamo nemoj da ideš.Shvati čovek da ljubav nema bolje dane, da su najbolji   oni koji su tada kada ona vlada, koja god da je.I ona mladalačka, kada su samo osećanja, i samo tada prvi put prisutna i one kasnije koje dodju kada, čini nam se, ima i malo razuma.Tek toliko da se pustimo nekim stvarima kojima nekada, kada smo  tek  učili reči kako se zovu, nismo mogli.

       Nauči čovek da ima razuma, a da je on upravo tu da bi nas pustio da idemo tamo gde se kao školarci nismo usudili.Nauči čovek da sem tih lepih osećanja koja nas greju ima i tako puno drugih stvari koje idu uz te osećaje, nauči čovek da obavezno  posle takvih dana uzleta dodju dani kada se pada.

      Odrastao čovek ima slobodu, ono o čemu mlad može samo da mašta.Sloboda mu daje snagu da ide tamo gde se mlad ne usudjuje.Odrastao čovek ima svest da će posle takve navale osećanja doći i hladni dani, ima razuma da u miru i radosti provede sve te dane.Da uživa u svakom od njih.Jer ima sreće i u tužnim danima, kao što i u srećnim ima tuge.Samo su tako svi dani celi.

       Romeo i Julija su ostali u nekom drugom veku, nama ostaje da ih se sa setom setimo kroz sonet, ili kad slučajnio sretnemo prvu ljubav.

        Zaista, može nam se desiti da smo fizički gotovo ostali isti a da se ne prepoznamo.



       
         

Коментари

Постави коментар

Популарни постови са овог блога

Boginja iz Vitkova

      Vitkovo je danas u svim vestima, pronađena je još jedna Boginja u plodnom, Vitkovačkom polju.       Tim povodom sam razgovarala sa arheologom Sanjom Crnobrnjom Krasić, višim kustosom zavičajnog muzeja Župe, čija je predanost i upornost  zaslužna za ovo neprocenjivo otkriće.         A svaku dobru priču je najbolje početi ispočetka.        Sada već daleke 1957. godine u selu Vitkovo, Župa aleksandrovačka, prilikom obrađivanje njive došlo je do slučajnog otkrića tri figurine kasnije nazvanih Miladija, Grozdana i Ružica. O otkriću se dugo ćutalo. Vlasniku njive nikako nije odgovaralo da se sazna da ih je on pronašao, i to u svojoj njivi.        Njiva je hranila gladna usta, pa je odlučio da malo preinači istinu i u policiji je objasnio da ih je našao u koritu reke Pepeljuše. Ispočetka ih je pratila negativna kampanja. Pr...

Usudi se da budeš slobodan čovek

     Najveći mrak unutar čovekovog bića je njegov ego.      Za njega, mi smo savršeni, najbolji, najjadniji... i naravno najdobriji. Svega tu ima od NAJ . Čak i kada kudimo sebe, zapravo gladimo naše JA . Svaka, pa i mrva, pomisli da se dotakne ta unutrašnja krhka bomba, ostavlja čoveka zakočenog u ma i najslabijem nagoveštavanju oslobođanja.     Jer, gde ćeš onda, kada ga nestane? Nestaješ i ti, zajedno sa njim, nemate. Vakuum si.      Ovde smo da srušimo iluzije i izgradimo snove!     A jedna od najvećih iluzija je da nestankom našeg preveličanstvenog JA nestajemo i mi sa njim.          Njegovim nestajanjem, korak po korak, polako prihvatamo činjenicu da smo slobodna bića. Sve dok smo u njegovoj zamci, slobode nema. To je proces.      I da se razumemo, pričamo zaista o tome šta znači biti odrastao, slobodan čovek. Šta znači biti čovek, jer kad...

Snovi se pišu srpskim jezikom

   Snovi nas održavaju budnima.    Snovi nam ne daju da zaboravimo.    Sistem radi na ubijanju osnovnih životnih impulsa, umećući umesto istinskog, laž.    Samoproklamovani vladoci života i smrti zamenjuju teze. Tako da umesto slobode, imamo ljudska prava, umesto ljubavi, zaljubljenost, umesto istine, laž. Moderan čovek je u ropstvu.    Ovaj put je zamenio slobodu za udobnost, sada je svi skupo plaćaju.     Egzodus našeg naroda je postojao oduvek. Nije to od juče, nije to samo naš narod.     Malo su samo izmešali reči, zbog zbunjenosti, pa sve manje imamo emigranata a sve više migranata. Čovek više ni sam ne može da odredi gde mu je mesto. Kao da je i dalje na snazi prokletstvo Vavilonske kule, tako se svi divno ne razumeju.     Srbi, Balkanci uopšte, rado hrle u Evropu a opet su pod ručnom kada Evropa želi da ih zagrli. Ako vam odgovara evropski standard, ako ga priželjkujete, pa zašto ...