Пређи на главни садржај

O AUTORU




           Zovem se Snežana, ovo Sneška je nekako sraslo uz mene.

           Dvadeset dve godine sam bila  veterinar, to je jedno divno zanimanje, negde duboko u sebi još uvek sam. Gledano sa distance, čini mi se da je čak i izbor takvog zanimanja vodio do ovoga što sam sada.

           Nekoliko bura u životu mi je pomoglo da izbacim na površinu moju pravu prirodu, onu sa kojom sa rodjena, jer, pišem od svoje pete godine. A možda jednog dana progovorim i o svojim burama.

            Zahvaljujući osećaju, kojem još uvek učim da se pustim u septembru 2016. je izašao moj prvi roman  "Ne lomi mi lojze, ne kradi mi grojze", koji je u prvom izdanju prodat u tiražu od 10.000 primeraka i sada je u pripremi novo, malo izmenjeno izdanje. Brzo iza toga sam izdala zbirku pesama "Ljubi me" koje sam pisala  popuštajući noćnom, zavisničkom porivu za pisanjem. U decembru 2017. godine objavila sam i roman "Stanica Balkan". Neka poglavlja su zauzela mesto i u okviru ovog bloga.

            Sad  kada sam krenula ne mogu da stanem, pa sam na nagovor sebi bliskih ljudi odlučila da pokrenem i ovaj blog. Ono što ćete čitati na njemu se razlikuje od onog što pišem za moja pisana izdanja. Ono što im je zajedničko je činjenica da sam ih ja napisala kao i to da sve o čemu pišem sam prethodno duboko proverila kroz samu sebe - nema ničeg napamet.

            Na ovom blogu ćete naći priče iz života i priče o životu, sve su inspirisane stvarnim ljudima i stvarnim dogadjajima. Na ovom blogu nećete naći možda popularne, hejterske ili uvredljive priče.



            Ono čime se vodim i što mi je pomoglo u noćima i danima kada sam mislila da će me svaki naredni talas poklopiti, ili makar olupati o stenu,
je misao sa kojom sam došla na ovaj svet-
SVE ŠTO TREBA DA SE DESI U ŽIVOTU SVAKOG ČOVEKA TO SE I DESI I TO UPRAVO U TRENUTKU KADA TREBA DA SE DESI.

          Ako želite samo vašu priču kliknite  ovde.

          


          


     

Коментари

Популарни постови са овог блога

Boemska rapsodija

   Pad je prilika da se podignete. To je blagoslov.    Pametni ljudi se uče na greškama drugih ljudi. Iteligentan čovek isključivo na svojim. I to ne iz prve. Prethodi višeputno lupanje glavom o zid.     U takvim situacijama smo skloni da krivimo život, sudbinu, Tvorca... prodje dosta vremena dok se ne pokupimo i krenemo iz početka. A sve to samo zarad toga, da krenemo opet iz početka. Ovaj put sa potpunim poverenjem u to da ako nam je dato to da prodjemo, onda ćemo i proći.     Nema tu krivice, samokažnjavanja, kajanja...     Ima pokajanja, ima svesti o tome da osećaj krivice drži čoveka u ropstvu. A svaki čovek je slobodno biće, samo ne postoji uvek svest o tome.     Pad je prilika da donesemo promene u život. One bitne, unutar nas samih. Uostalom, to je i jedina prava promena. To trebamo shvatiti kao priliku, da stvari uradimo ne bolje, nego na bolji način. To je prilika da se odvojimo od programa sa...

Čekajući princa

      Za sve frajerice, tatine devojčice i sve najdraže mamine princeze.Sve ste postigle u životu, imate školu, stan, auto... ali, nemate svoj život.               Možete da putujete gde god hoćete, nadjete i ponekog frajera ili neku dužu vezu. Za standarde, koje ste same sebi postavile, niko nije dovoljno dobar, lep, pametan... niko nije "preveličanstveni" da bi ste sa njim rodile dete. A pitanje je, da li vi zaiste želite dete?               Dete, kao šansu za neku dušu da ponovo dodje na svet.               Oslobodile ste se nametnutog mišljenja da je žena rasplodni objekat i da je tu da bi se društvo okoristilo njenim genitalijama. Pa nije žena inkubatorska stanica.       Oslobodile ste se "tripa" da muškarcima radjate decu kako biste ih ti...

Usudi se da budeš slobodan čovek

     Najveći mrak unutar čovekovog bića je njegov ego.      Za njega, mi smo savršeni, najbolji, najjadniji... i naravno najdobriji. Svega tu ima od NAJ . Čak i kada kudimo sebe, zapravo gladimo naše JA . Svaka, pa i mrva, pomisli da se dotakne ta unutrašnja krhka bomba, ostavlja čoveka zakočenog u ma i najslabijem nagoveštavanju oslobođanja.     Jer, gde ćeš onda, kada ga nestane? Nestaješ i ti, zajedno sa njim, nemate. Vakuum si.      Ovde smo da srušimo iluzije i izgradimo snove!     A jedna od najvećih iluzija je da nestankom našeg preveličanstvenog JA nestajemo i mi sa njim.          Njegovim nestajanjem, korak po korak, polako prihvatamo činjenicu da smo slobodna bića. Sve dok smo u njegovoj zamci, slobode nema. To je proces.      I da se razumemo, pričamo zaista o tome šta znači biti odrastao, slobodan čovek. Šta znači biti čovek, jer kad...