Пређи на главни садржај

Promeniću život

      Koliko puta čovek sebi kaže da će da promeni sijalicu?
      Jer je slaba, ima malo vati, a svako veče čkilji uz nju.

     Sijalicu,  ovu slabu, kupio je onako, usput, bila na akciji pa da ima za rezervu. I sad, danima radi na rezervi. I danima pokušava da rezervu zameni glavnim igračem. Ima čovek i volju i potrebu. Rezerva čkilji svako veče.

     Rešio čovek i život da promeni. Rešio, ima volju, potrebu, po starom više ne ide.
     E sad, sa životom, je l˙isto kao sa sijalicom ili treba da  zasvetli neka nova sijalica?
     Da li do promene dolazi voljom ili željom za promenom?

     Kad čovek kaže - promeniću život, deluje kao odluka. Odlučio i onaj da promeni sijalicu a još uvek čkilji uz onu koju je kupio na akciji. Sada ćete mi verovatno reći da sijalica i život nisu isto, a zaboravljate da na sijalici najbolje vidite kako je u životu. Drugim rečima, ništa ako ne zasvetli sijalica! Jer ako vam zaista smeta, vi ćete iz želje da više ne čkiljite, a ne iz želje da promenite sijalicu - ko bi to još želeo, preći pola grada da kupite onu koja baš vama odgovara.

       Iz želje ne da promenite sebe, nego da promenite život, vi ćete promeniti i sebe. Nije to stvar odluke, odlučili ste se da promenite i sijalicu, pa ništa.
       Želja je ta koja goni, koja daje snagu, koja čini čudo!

     Znam jednog čoveka Vladimir Jakšić - Musa, eto, i imenom i prezimenom. Želeo, pa se nije prenemagao da je kiša, sneg, rosa, toplo, hladno. Kada želiš, tada ne razmišljaš o tome. Tada sve unutar tebe radi za tu želju.

      Ljubav joj daje snagu!
      Ne osvaja ovaj svet mozak nego srce!  Ne zna mozak gde mu je da ide dok mu srce ne odredi.
   
     Tako je i mom  prijatelju Musi dala snagu. Proverila sam sa njim, pitala sam ga. Pitala sam još neke ljude, ljude koji su uradili velike stvari, promenili su život.
    
     Nisu oni crtali planove, tačka A, tačka B, idu u tačku C, to je za crtaće.

     Želeli su! Otvorili su srce za svoju želju, nisu pitali koliko košta!
 
     Nisu izvodili integrale, nego srce kaže levo, oni hop - levo. Srce kaže ideš u London, ti si već u Londonu, piješ kafu i pitaš se kako si tamo uopšte dospeo.
     Tako što nisi razmišljao, tako što nisi izvodio proračune, tako što si prihvatio svoju želju, da je ona tvoj organ, tvoj pogon, tvoj četvortaktni motor koji radi na kerozin!
   
     Eto, tako se sa četrdeset i kusur upisuje i završava režija u Engleskoj. Tako se sa pedest i kusur voli žena, onako kao da je prva i sa strašću kao da je poslednja. Tako se radi za želju!
   
     Jer ona nije želim i sad, čudo.
     Čudo je to srce koje se otvorilo i uključilo sve ostalo u tebi da se ona ostvari.
    
    Tako da ako i dalje žmirkate jer vam je sijalica slaba, dobro razmislite koje  i kakvo svetlo volite i krenite po gradu. Lakše je nego što mislite.

     Uvek je samo korak ili dva do mesta gde zaista želimo da budemo!















     



    

Коментари

Постави коментар

Популарни постови са овог блога

Čekajući princa

      Za sve frajerice, tatine devojčice i sve najdraže mamine princeze.Sve ste postigle u životu, imate školu, stan, auto... ali, nemate svoj život.               Možete da putujete gde god hoćete, nadjete i ponekog frajera ili neku dužu vezu. Za standarde, koje ste same sebi postavile, niko nije dovoljno dobar, lep, pametan... niko nije "preveličanstveni" da bi ste sa njim rodile dete. A pitanje je, da li vi zaiste želite dete?               Dete, kao šansu za neku dušu da ponovo dodje na svet.               Oslobodile ste se nametnutog mišljenja da je žena rasplodni objekat i da je tu da bi se društvo okoristilo njenim genitalijama. Pa nije žena inkubatorska stanica.       Oslobodile ste se "tripa" da muškarcima radjate decu kako biste ih time zadržale, jer u biti njima je više do toga. Njihovom egu prija da  imaju svesavršenog naslednika, kao što je uostalom on sam. Jer, mama mu je dala tapiju na to. A što biste vi drugom gladile ego na uštrb sv

Snovi se pišu srpskim jezikom

   Snovi nas održavaju budnima.    Snovi nam ne daju da zaboravimo.    Sistem radi na ubijanju osnovnih životnih impulsa, umećući umesto istinskog, laž.    Samoproklamovani vladoci života i smrti zamenjuju teze. Tako da umesto slobode, imamo ljudska prava, umesto ljubavi, zaljubljenost, umesto istine, laž. Moderan čovek je u ropstvu.    Ovaj put je zamenio slobodu za udobnost, sada je svi skupo plaćaju.     Egzodus našeg naroda je postojao oduvek. Nije to od juče, nije to samo naš narod.     Malo su samo izmešali reči, zbog zbunjenosti, pa sve manje imamo emigranata a sve više migranata. Čovek više ni sam ne može da odredi gde mu je mesto. Kao da je i dalje na snazi prokletstvo Vavilonske kule, tako se svi divno ne razumeju.     Srbi, Balkanci uopšte, rado hrle u Evropu a opet su pod ručnom kada Evropa želi da ih zagrli. Ako vam odgovara evropski standard, ako ga priželjkujete, pa zašto ste onda toliko protiv svega što odavno postoji kod stare gospodje, a šta ona sada traži

Gde vam je život... Manifest

         Čovek da bi živeo mora prvo da hoda ivicma ponora. Tek tada, posle dobrog zagledanja u provaliju, sem ukoliko ga ona ne povuče, može da se odvoji od nje i počne da živi.          Ne može se živeti ukoliko se dobro ne prodje kroz sve krugove,i one donešene i one novonapravljene. Samo je jedan put do slobode, a on vodi kroz ropstvo.          Svi su vam krivi, krivi su vam roditelji, krivo je školstvo, kriv je sistem, krivo je društvo, zemlja, planeta...Zvuči umišljeno - zato što jeste umišljeno.          Nema krivice, sve je to život samo i sve je savršeno u savršeno mogućem svetu.                  Proučavate  napamet istoriju kako bi vam ona rekla kako da živite. Čitate psihijatrijske izveštaje, horoskope, istražujete a zaboravljate da vam je dolaskom na svet data  šansa za jedan, jedinstveni samo vaš život. "Hitac ste ka čoveku" što bi rekao Hese, pitanje je do vas,  samo do vas, da li ćete iskoristiti šansu!          To se ne uči, to se oseća i živi!