Пређи на главни садржај

Svi smo isti

  Svi smo isti, svi dolazimo iz istine.
  Suze su iste, bol je isti, osmeh... radujemo se istim stvarima,  tuge su uvek ljudske.

  Ovih dana društvene mreže je uzburkala narodna priča koju je učiteljica jedne osnovne škole podelila đacima. Priča je stara, vremena su nova.








     Sporan je sam početak priče, u kome se predočava da je čovek prodavao dinje a da je došao jedan Ciganin. U startu se predočavaju razlike. 
     
      Mi i oni, vaši i naši, moje i tuđe... takve stvari su nas dovele do građanskog rata devedesetih godina prošlog veka čije posledice još uvek osećamo, iako je od tada prošlo 25 godina. Taj rat je unazidio čitav prostor zapadnog Balkana, za koliko,ne znamo ni mi sami. Godine ispred nas će nam to pokazati. Ako ne nama, onda onima koji dolaze posle nas, na žalost. Oni to već osećaju.

     Iz početka je uvek reč. Kao i u ovoj priči o dinji. U njoj se po ko zna koji put marginalizuje narod koji nema svoju zemlju, koji je rasejan svuda po svetu, ali aktivno učestvuje u svim događajima zemlje u kojoj je rođen. 
    Pa su tako i Romi, zajedno sa Srbima proterani sa Kosova, i ne samo oni, i sve druge nealbanske zajednice. Sa nama zajedno dišu, dele dobro i zlo. Zahvaljujući Romima, Kusturici, Aleksandru Petroviću, Srbija je dobila Zlatnu palmu u Kanu. Izvezli smo romsku kulturu na zapad, ali nemamo romski kulturni centar.

    Paradoksalan je svet u kome živimo. 
    Drago mi je što postoje ljudi koji teže da ga naprave boljim. Koji su svestni da sve polazi od reči i spremni su da sagledaju svoje da bi kao pojedinci dali doprinos zajednici. Samo tako i možemo da napravimo korak ka humanijem i boljem društvu. Društvu u kome će poštavati jedinka, koje god da je boje, ili pola. Ono što ona daje opstanku zajedništva. Tako se ovaj svet pravi boljim.





    Paradoksalna je i  situacija da je priču podelila učiteljica koja je svesna svega ovoga. Koja je divan prosvetni radnik, koja svoje đake uči da kažu "mi" a ne "ja" . Koja ne dozvoljava razlike u svom odeljenju. Uči ih i da ne budu izolovana bića nego da su deo zajednice u kojoj žive, u kojoj svaka individua ima svoju svrhu.

    Njeno pismo izvinjenja prenosim u celosti:



Поштовани господине,
Молим Вас да Ви и остали које је ово узнемирило опростите због суочавања са нечим што може нанети бол. Да сам знала да било кога могу повредити, никада не бих са децом разговарала о шаљивој народној причи у чијем су садржају речи које могу узнемирити на ма какав начин. У тој причи за мене је само пример духовитости, ретке и вредне. Разговор са Вама открио је да тумачење може бити сасвим другачије. За мном су такође болни сати преиспитивања и кајања. Данас, када смо се упознали, имала сам прилику да видим колико је Ваша борба племенита и важна. Надам се да сте и Ви имали прилику да упознате мене на прави начин. Без живе речи и погледа у очи нема истинског разумевања. Уколико на било који начин могу допринети успеху мисији коју водите, рачунајте на то. Хвала и срдачан поздрав  







    Tako da u životu ponekad može biti baš kao i u nekoj lepoj priči. 
   Uz međusobno razumevanje i poštovanje. Uz iskren razgovor i stisak ruke. Sa svešću da samo individue mogu napraviti zajednicu. Čovek koje god da je boje, kao takav daje svoj doprinos da ova planeta bude jedno lepše mesto za život. A to omogućuje jedino zajedništvo svih nas.
     
    Svetu su potrebne naš razlike. U tome leži njegova lepota. A razlike su tu da se poštuju.
    To su nam pokazali i učesnici Priče o dinji.

    U susret Danu Roma...  
    Sećamo se na sve koji su dali nemerljiv doprinos: Čarli Čaplin, Ava Gardner, Roni Vud, Jul Briner, Hoakin Kortes, Juscelino Kubiček, Tajson Furi... i mnogi drugi. 
    Pogotovo oni, koji prave neke nove, lepše priče o dinjama.




    



     



     



   

   

   

     



































Коментари

Популарни постови са овог блога

Frigidna kastratorka ili nežna žena

   To da je muški promiskuitet "normalan" čak poželjan, još će stare majke sa ovih prostora da vam objasne sve uz "opravdanje" - Pusti ga, on je muškarac!?! Postoji naravno veliki broj žena koje će se i dan danas složiti sa ovim i prihvatiti to kao neminovnost, bez svesti o tome šta one gube i šta stvarnost gubi sa tim i takvim poimanjem.    Okolina je sklona da ženski promiskuitet smatra kurvarlukom dok je muški opravdan mačoizmom. Okolina je sklona da  takve žene nipodaštava a da takve muškarce uzdiže. Jedan od bitnih koraka u životu je nazvati stvari pravim imenom. Dati im ono što im pripada.     Sem toga, po zdravlje društva mnogo je potrebniji ženski od muškog promiskuiteta, a da je to zaista tako potvrdiće vam činjenice:      1) Kurvarluk je kurvarluk. - Bilo da je muškarac, ili žena u pitanju, osoba koja prodaje svoju dušu je kurva. Seks je fiziološka potreba, kao čaša vode, nemojte od njega praviti "Rat i mir" kad to nije. A ta fiziološka p

Čekajući princa

      Za sve frajerice, tatine devojčice i sve najdraže mamine princeze.Sve ste postigle u životu, imate školu, stan, auto... ali, nemate svoj život.               Možete da putujete gde god hoćete, nadjete i ponekog frajera ili neku dužu vezu. Za standarde, koje ste same sebi postavile, niko nije dovoljno dobar, lep, pametan... niko nije "preveličanstveni" da bi ste sa njim rodile dete. A pitanje je, da li vi zaiste želite dete?               Dete, kao šansu za neku dušu da ponovo dodje na svet.               Oslobodile ste se nametnutog mišljenja da je žena rasplodni objekat i da je tu da bi se društvo okoristilo njenim genitalijama. Pa nije žena inkubatorska stanica.       Oslobodile ste se "tripa" da muškarcima radjate decu kako biste ih time zadržale, jer u biti njima je više do toga. Njihovom egu prija da  imaju svesavršenog naslednika, kao što je uostalom on sam. Jer, mama mu je dala tapiju na to. A što biste vi drugom gladile ego na uštrb sv

Snovi se pišu srpskim jezikom

   Snovi nas održavaju budnima.    Snovi nam ne daju da zaboravimo.    Sistem radi na ubijanju osnovnih životnih impulsa, umećući umesto istinskog, laž.    Samoproklamovani vladoci života i smrti zamenjuju teze. Tako da umesto slobode, imamo ljudska prava, umesto ljubavi, zaljubljenost, umesto istine, laž. Moderan čovek je u ropstvu.    Ovaj put je zamenio slobodu za udobnost, sada je svi skupo plaćaju.     Egzodus našeg naroda je postojao oduvek. Nije to od juče, nije to samo naš narod.     Malo su samo izmešali reči, zbog zbunjenosti, pa sve manje imamo emigranata a sve više migranata. Čovek više ni sam ne može da odredi gde mu je mesto. Kao da je i dalje na snazi prokletstvo Vavilonske kule, tako se svi divno ne razumeju.     Srbi, Balkanci uopšte, rado hrle u Evropu a opet su pod ručnom kada Evropa želi da ih zagrli. Ako vam odgovara evropski standard, ako ga priželjkujete, pa zašto ste onda toliko protiv svega što odavno postoji kod stare gospodje, a šta ona sada traži