Пређи на главни садржај

Božićni duh

   Ljudsko nezadovoljstvo je upravo proprcionalno količini novca koja se potroši oko praznika. Količini besmisla da bi se zadovoljila forma.

    Ne bih da ovu priču shvatite kao neki protest protiv jelke, Deda Mraza, ukrasa, šljokica, snova. Već za vikend ću okititi i to onu pravu, jelu. Volim da mi kuća miriše na nju. A samo ona daje te divne praznične mirise. I da se razumemo, jela je sa korenom u saksiji. Ukrasi su stakleni, brižljivo birani godinama. 

    Da, ovu priču piše ona koja je kroz to prošla i sada, sa distance može dobro da vidi o čemu se zapravo radi. A samo se sa distance dobro vide stvari. Kada smo unutra nikom od nas to nije moguće. Samo kopamo dublje, kao jazavci. A mrak je sve veći, jer je rupa sve dublja.

     To su spiskovi, šta spremiti, šta obući, koje poklone kupiti. Rezimei i statistike dosadašnjih uspeha i padova. Naravno, sve uz preporuke učitelja života kojih nikad više. Danas za sve ima škola, kurs, a nepismenih koliko god hoćete. Važno je da vam neko objasni, kako da živite sebe, kako da odgajete decu, kako da napravite još po neki projekat, o čemu da razmišljate, šta da jedete...

     Kako ste? Zaista, kako ste?
     Da li znate odgovor na ovo pitanje?

     A možda i njega možete da pročitate negde, bez da se dublje zagledate u onu rupu koju već, ima tome koliko hoćete godina, iznova rijete. Neprijatna je. Stižu praznici, sada ćete napokon da se zadovoljite i da zatrpate rupu. Da se ne vidi, do novih praznika. Uostalom, ponude su kao iz naučnofantastičnih filmova, oko vas. Sve vam se nudi na tacni, vaše je samo da otvorite novčanik. Instant život vam je pred vratima, pa onda, što ga ne biste pustili unutra?

    Kreće zatrpavanje. Hranom, pićem, garderobom, putovanjima, poznanstvima... Jutro posle ste i dalje nezadovoljni. I dalje nesrećni, neispunjeni. Sve to je ustvari doprinelo da rupa postane još dublja i još mračnija. Tešite se, do nekih novih praznika kada ćete je napokon ispuniti. Pa opet isto.

      Jedino dobijemo, onda kada damo.
     
      Ovaj svet je stvoren na tom osnovu.
      Sva zla ovoga sveta dolaze od nedavanja.


       Praznicu su tu da se osvrnemo oko sebe. Da poslušamo drage ljude i poklonimo vreme i energiju. Da podelimo sa onima kojima imaju manje sve ono što je nama višak. Da se setimo da sem naše dece, i deca bez roditelja vole Božićne kolače. Da su debele stvari najpotrebnije beskućnicima. U vašem komšiluku sigurno postoje stariji ljudi kojima nema ko da pomogne oko najosnovnijih ljudskih potreba, setite se njih makar u vreme praznika.

     Napravite pravi spisak. To je onaj u kome ćete se prisetiti šta ste kome loše uradili, koga ste povredili u životu. Zatražite oproštaj, koliko god da vam je neprijatno. Provedite vreme sa tim ljudima, proverite sa njima kako im je posle toga. Pogledajte ko je vas povredio, ako već niste, i tom nekom recite kako je to uticalo na vas.

     Provedite praznike u Božićnom duhu. To je jedini smisao, Hristovo rodjenje. Ovako ga samo iznova, ponovo razapinjete.

    Sačekajte jedno novo jutro posle praznika ispunjeni, puni nade. Zaboravite na očekivanja. Prihvatite život i sebe. Sve ljudsko što nosite. 
       Iznutra se preobucite u bolje ljude, samim tim ćete i od ovog sveta napraviti lepše i bolje mesto. 

       

 

 

      

    

      

     















    

Коментари

Популарни постови са овог блога

Boginja iz Vitkova

      Vitkovo je danas u svim vestima, pronađena je još jedna Boginja u plodnom, Vitkovačkom polju.       Tim povodom sam razgovarala sa arheologom Sanjom Crnobrnjom Krasić, višim kustosom zavičajnog muzeja Župe, čija je predanost i upornost  zaslužna za ovo neprocenjivo otkriće.         A svaku dobru priču je najbolje početi ispočetka.        Sada već daleke 1957. godine u selu Vitkovo, Župa aleksandrovačka, prilikom obrađivanje njive došlo je do slučajnog otkrića tri figurine kasnije nazvanih Miladija, Grozdana i Ružica. O otkriću se dugo ćutalo. Vlasniku njive nikako nije odgovaralo da se sazna da ih je on pronašao, i to u svojoj njivi.        Njiva je hranila gladna usta, pa je odlučio da malo preinači istinu i u policiji je objasnio da ih je našao u koritu reke Pepeljuše. Ispočetka ih je pratila negativna kampanja. Pr...

Usudi se da budeš slobodan čovek

     Najveći mrak unutar čovekovog bića je njegov ego.      Za njega, mi smo savršeni, najbolji, najjadniji... i naravno najdobriji. Svega tu ima od NAJ . Čak i kada kudimo sebe, zapravo gladimo naše JA . Svaka, pa i mrva, pomisli da se dotakne ta unutrašnja krhka bomba, ostavlja čoveka zakočenog u ma i najslabijem nagoveštavanju oslobođanja.     Jer, gde ćeš onda, kada ga nestane? Nestaješ i ti, zajedno sa njim, nemate. Vakuum si.      Ovde smo da srušimo iluzije i izgradimo snove!     A jedna od najvećih iluzija je da nestankom našeg preveličanstvenog JA nestajemo i mi sa njim.          Njegovim nestajanjem, korak po korak, polako prihvatamo činjenicu da smo slobodna bića. Sve dok smo u njegovoj zamci, slobode nema. To je proces.      I da se razumemo, pričamo zaista o tome šta znači biti odrastao, slobodan čovek. Šta znači biti čovek, jer kad...

Snovi se pišu srpskim jezikom

   Snovi nas održavaju budnima.    Snovi nam ne daju da zaboravimo.    Sistem radi na ubijanju osnovnih životnih impulsa, umećući umesto istinskog, laž.    Samoproklamovani vladoci života i smrti zamenjuju teze. Tako da umesto slobode, imamo ljudska prava, umesto ljubavi, zaljubljenost, umesto istine, laž. Moderan čovek je u ropstvu.    Ovaj put je zamenio slobodu za udobnost, sada je svi skupo plaćaju.     Egzodus našeg naroda je postojao oduvek. Nije to od juče, nije to samo naš narod.     Malo su samo izmešali reči, zbog zbunjenosti, pa sve manje imamo emigranata a sve više migranata. Čovek više ni sam ne može da odredi gde mu je mesto. Kao da je i dalje na snazi prokletstvo Vavilonske kule, tako se svi divno ne razumeju.     Srbi, Balkanci uopšte, rado hrle u Evropu a opet su pod ručnom kada Evropa želi da ih zagrli. Ako vam odgovara evropski standard, ako ga priželjkujete, pa zašto ...