Пређи на главни садржај

Jesenja priča

   Novine, društvene mreže, televizija, sve je prepuno vesti iz politike, mode, sveta zabave, sporta, pomalo kulture... 
   Nema čega nema,neko bi rekao. Sve same marginalne stvari. 
   
   Vreme je da se pozabavimo ozbiljnim temama.
   A tada je najbolje krenuti iz početka.

   A to je ono na čemu ovaj narod pada iznova i iznova. 
   Ne zna ni gde mu je, ni šta mu je početak.

    Pričaću vam naizgled banalnu priču. Naći će joj manu svi koji nisu pročitali ni slova od Prusta, Mana, Dostojevskog, pozivaće se upravo na njih.

     Jesen je, pa izmedju ostalog valja srediti ormare. Jedan zaista mukotrpan posao, posao za koji je poterebno strpljenje, vreme, dobra organizovanost. Posao za koji je potreban red. 

        1) Početak - Dobro pregledati koliki su vam smeštajni kapaciteti i oderedite prioritete.
        
       2) Bacanje viška - Povadite sve stvari napolje. Ormare dobro prebrišite. Pregledajte svaku stvar jednu po jednu. Ono što niste obukli dve sezone, ne treba vam. Ide zima a napolju je puno beskućnika. Sve to dajte. Ne razmišljajte da li neko gleda, ne gleda, da li dobijate time, dajte. 
       
       3) Slaganje - Svaka stvar ima svoje mesto. Ono što vam je za nošenje, za nastupajuću sezonu, složite po vrsti i po bojama. Tako ćete se najlakše snaći kada žurite. Ne rasipajte misli, slažite stvari. Ukoliko će vam biti lakše, pustite muziku. Ne dozvolite da vas ponese ni muzika, ni uspomene. Složite stvari. Krenite dalje.
            
        Požurite polako, samo tako vam ništa neće promaći, samo tako ćete ostati usredsredjeni na ono što radite.

         Kada ste probali sa ormarom, probajte tako i sa sobom. 

         Kraja nema, nikada. Kao ni kod ormara, uvek baš u momentu kada ste završili, zafali nešto.

         Ovo je samo naizgled banalna priča.

















   
 

Коментари

Популарни постови са овог блога

Boginja iz Vitkova

      Vitkovo je danas u svim vestima, pronađena je još jedna Boginja u plodnom, Vitkovačkom polju.       Tim povodom sam razgovarala sa arheologom Sanjom Crnobrnjom Krasić, višim kustosom zavičajnog muzeja Župe, čija je predanost i upornost  zaslužna za ovo neprocenjivo otkriće.         A svaku dobru priču je najbolje početi ispočetka.        Sada već daleke 1957. godine u selu Vitkovo, Župa aleksandrovačka, prilikom obrađivanje njive došlo je do slučajnog otkrića tri figurine kasnije nazvanih Miladija, Grozdana i Ružica. O otkriću se dugo ćutalo. Vlasniku njive nikako nije odgovaralo da se sazna da ih je on pronašao, i to u svojoj njivi.        Njiva je hranila gladna usta, pa je odlučio da malo preinači istinu i u policiji je objasnio da ih je našao u koritu reke Pepeljuše. Ispočetka ih je pratila negativna kampanja. Pr...

Usudi se da budeš slobodan čovek

     Najveći mrak unutar čovekovog bića je njegov ego.      Za njega, mi smo savršeni, najbolji, najjadniji... i naravno najdobriji. Svega tu ima od NAJ . Čak i kada kudimo sebe, zapravo gladimo naše JA . Svaka, pa i mrva, pomisli da se dotakne ta unutrašnja krhka bomba, ostavlja čoveka zakočenog u ma i najslabijem nagoveštavanju oslobođanja.     Jer, gde ćeš onda, kada ga nestane? Nestaješ i ti, zajedno sa njim, nemate. Vakuum si.      Ovde smo da srušimo iluzije i izgradimo snove!     A jedna od najvećih iluzija je da nestankom našeg preveličanstvenog JA nestajemo i mi sa njim.          Njegovim nestajanjem, korak po korak, polako prihvatamo činjenicu da smo slobodna bića. Sve dok smo u njegovoj zamci, slobode nema. To je proces.      I da se razumemo, pričamo zaista o tome šta znači biti odrastao, slobodan čovek. Šta znači biti čovek, jer kad...

Snovi se pišu srpskim jezikom

   Snovi nas održavaju budnima.    Snovi nam ne daju da zaboravimo.    Sistem radi na ubijanju osnovnih životnih impulsa, umećući umesto istinskog, laž.    Samoproklamovani vladoci života i smrti zamenjuju teze. Tako da umesto slobode, imamo ljudska prava, umesto ljubavi, zaljubljenost, umesto istine, laž. Moderan čovek je u ropstvu.    Ovaj put je zamenio slobodu za udobnost, sada je svi skupo plaćaju.     Egzodus našeg naroda je postojao oduvek. Nije to od juče, nije to samo naš narod.     Malo su samo izmešali reči, zbog zbunjenosti, pa sve manje imamo emigranata a sve više migranata. Čovek više ni sam ne može da odredi gde mu je mesto. Kao da je i dalje na snazi prokletstvo Vavilonske kule, tako se svi divno ne razumeju.     Srbi, Balkanci uopšte, rado hrle u Evropu a opet su pod ručnom kada Evropa želi da ih zagrli. Ako vam odgovara evropski standard, ako ga priželjkujete, pa zašto ...