Пређи на главни садржај

Boemska rapsodija

   Pad je prilika da se podignete. To je blagoslov.

   Pametni ljudi se uče na greškama drugih ljudi. Iteligentan čovek isključivo na svojim. I to ne iz prve. Prethodi višeputno lupanje glavom o zid.

    U takvim situacijama smo skloni da krivimo život, sudbinu, Tvorca... prodje dosta vremena dok se ne pokupimo i krenemo iz početka. A sve to samo zarad toga, da krenemo opet iz početka. Ovaj put sa potpunim poverenjem u to da ako nam je dato to da prodjemo, onda ćemo i proći.

    Nema tu krivice, samokažnjavanja, kajanja... 
   Ima pokajanja, ima svesti o tome da osećaj krivice drži čoveka u ropstvu. A svaki čovek je slobodno biće, samo ne postoji uvek svest o tome.

    Pad je prilika da donesemo promene u život. One bitne, unutar nas samih. Uostalom, to je i jedina prava promena. To trebamo shvatiti kao priliku, da stvari uradimo ne bolje, nego na bolji način. To je prilika da se odvojimo od programa sa kojima smo došli na svet. Od projekata koje smo izmislilili, da izmislili, jer projekti se izmišljaju a snovi su ono što je realno, u nama su kao zadatak da ih ostvarimo. Tako ostvarujemo ono što nosimo kao bića.

    Daje nam hrabrosti  da se opredelimo za stvari koje su u današnjem potrošačkom društvu omalovažene i devalvirane. A one nas čine ljudima. Da se oslobodimo ega, taštine, sujete, kompleksa, strahova...

     To je prilika da se opredelimo ovaj put za život, istinu, ljubav. A sve ostalo šta dodje, u skladu sa tim. Odrastanje je bolan proces,a samo su odrasli ljudi slobodna bića.

     Tako se vraćamo iskonskom zadatku sa kojim smo došli na svet. 
     
     Blagosloveni su oni koji su pali, dobili su milost da se podignu sa poverenjem.





    

    




















   

   

   

  

Коментари

  1. Sasvim slučajno sam, malopre, naleteo na vaš blog. Ja sam, napokon, posle više godina pisanja ovakvih stvari na fejzbuku, kao statuse, shvatio da treba da to odvojim od obične komunikacije i postavim
    na posebno mesto, pre nego skupim dovoljno materijala da od toga napravim nešto više. Vidim da se i vi bavite sličnim stvarima, mada sam pročitao samo tri statusa. Obožavam da se bavim umetošću življenja, a takođe i dijagnostifikovanjem "iščašenja" u realnosti društva u kom - ne još zadugo -živim. Nadam se da ćetge na osnovu ova tri-četiri zapisa biti u stanju da razumete čime se zapravo bavim, i da ćemo sarađivati. Pozdrav.
    https://vremedobra.blogspot.com/2018/11/mi-ja-i-ostali-klovnovi-status-na.html

    ОдговориИзбриши
  2. Fasciniralo me je to kako se zadnjih meseci i u meni oblikovala misao iz prvog statusa - kako uče pametni, kako inteligentni - još jedan dokaz da ideje ne pripadaju nikome od nas pojedinačno. Međutim, mi često previđamo da postoji više oblika inteligencije, kao i da inteligencija nije samo nešto dato, već nešto što se kroz život da razviti. Verujem da je oblik inteligencije vezan za literaturu i umetnost uopšte ono što se u psihologiji naziva - emotivna inteligencija.

    ОдговориИзбриши
  3. Živimo u 21. veku, teško da neka ideja može da krene samo od jednog čoveka. Pre neko večečuh izjavu Gorana Bregovića na tu temu. Dopalka mi se.
    - Samo je varvarizam autentičan.

    ОдговориИзбриши

Постави коментар

Популарни постови са овог блога

Čekajući princa

      Za sve frajerice, tatine devojčice i sve najdraže mamine princeze.Sve ste postigle u životu, imate školu, stan, auto... ali, nemate svoj život.               Možete da putujete gde god hoćete, nadjete i ponekog frajera ili neku dužu vezu. Za standarde, koje ste same sebi postavile, niko nije dovoljno dobar, lep, pametan... niko nije "preveličanstveni" da bi ste sa njim rodile dete. A pitanje je, da li vi zaiste želite dete?               Dete, kao šansu za neku dušu da ponovo dodje na svet.               Oslobodile ste se nametnutog mišljenja da je žena rasplodni objekat i da je tu da bi se društvo okoristilo njenim genitalijama. Pa nije žena inkubatorska stanica.       Oslobodile ste se "tripa" da muškarcima radjate decu kako biste ih ti...

Usudi se da budeš slobodan čovek

     Najveći mrak unutar čovekovog bića je njegov ego.      Za njega, mi smo savršeni, najbolji, najjadniji... i naravno najdobriji. Svega tu ima od NAJ . Čak i kada kudimo sebe, zapravo gladimo naše JA . Svaka, pa i mrva, pomisli da se dotakne ta unutrašnja krhka bomba, ostavlja čoveka zakočenog u ma i najslabijem nagoveštavanju oslobođanja.     Jer, gde ćeš onda, kada ga nestane? Nestaješ i ti, zajedno sa njim, nemate. Vakuum si.      Ovde smo da srušimo iluzije i izgradimo snove!     A jedna od najvećih iluzija je da nestankom našeg preveličanstvenog JA nestajemo i mi sa njim.          Njegovim nestajanjem, korak po korak, polako prihvatamo činjenicu da smo slobodna bića. Sve dok smo u njegovoj zamci, slobode nema. To je proces.      I da se razumemo, pričamo zaista o tome šta znači biti odrastao, slobodan čovek. Šta znači biti čovek, jer kad...