Пређи на главни садржај

Žene sa doka

   Žena je suncokret, a muškarac je njeno sunce, žena je rebro, ne postoji van njega - muškarca. Tako započinjem jedno poglavlje u svom prvencu. Tako se reših da započnem i ovu priču.

   To je žensko kolektivno pamćenje. Da postoje samo onda kada su u službi muškarca i porodice. Vekovima se ženama sem napred navedenog, osporavao bilo kakav drugi doprinos društvu. Posle hipi pokreta iz sedamdesetih godina koji su muškarci izmanipulisali, gotovo da nije bilo nekog ženskog zdravog angažmana a da on ne preraste u agresiju i osvetoljubivost prema muškarcima.

    Boraveći ovih dana u Boki iskrsavale su mi slike svih tih žena koje su godinama čekale svoje mornare. Jedna je svog čekala dvadest pet godina. Za to vreme je izvezla Marijinu ikonu od kose koja joj opadala.
     Nije bilo telefona, pisma su putovala godinama. Koliko je strepnje bilo u njima da li će se uopšte jednog dana pojaviti? One su revnosno svakoga dana prošetale po dokovima sve u nadi da će kroz verige proći neki brod i da će baš na njemu biti onaj koga čekaju. One su pune nade, pune ljubavi, one imaju život samo da bi se prošetale po dokovima.

     Ni danas društvo nije otišlo daleko, premda nas ubedjuju da nije tako. Pogledajte samo reklame namenjene ženskoj populaciji, kao da su napravljene za bića zaostala u razvoju. Sa druge strane imamo reklame za muškarce na kojima su cice sa velikim grudima. To je ponižavajuće i za njih. Da li to znači da njihova sfera interesovanja kada su žene u pitanju ne ide dalje od poprsja, ili su i oni zaostali pa im stvari treba plastično objasniti?

     Ovih dana inostrane društvene mreže gore zbog hapšenja Samar Badavi. Kod nas videh samo jednu objavu. Ona se bori za ženska, ljudska, osnovna prava  u arapskim zemljama, kao što je na primer, vožnja automobila. Prete joj egzekucijom, žene sa ovih prostora toliko energije ulažu da budu cice sa naslovnica da to što se pretvaraju u plastične lutke ni ne primećuju.

     Niste parče mesa, niste lutke, ali ako vam sve to prija? 
     Ovaj svet je napravljen tako da bi muški i ženski princip došli do ljubavi.
     Ukoliko je sve dato samo na spoljašnjost nema zdravog susreta duša, nema zaista upoznavanja i razumevanja za nešto drugo i drugačije. 

    Svet jedino ljubav može spasiti. 
   
   A čovekov najveći zadatak je da odgovori izazovima savremenog društva.



      




























Коментари

Популарни постови са овог блога

Boginja iz Vitkova

      Vitkovo je danas u svim vestima, pronađena je još jedna Boginja u plodnom, Vitkovačkom polju.       Tim povodom sam razgovarala sa arheologom Sanjom Crnobrnjom Krasić, višim kustosom zavičajnog muzeja Župe, čija je predanost i upornost  zaslužna za ovo neprocenjivo otkriće.         A svaku dobru priču je najbolje početi ispočetka.        Sada već daleke 1957. godine u selu Vitkovo, Župa aleksandrovačka, prilikom obrađivanje njive došlo je do slučajnog otkrića tri figurine kasnije nazvanih Miladija, Grozdana i Ružica. O otkriću se dugo ćutalo. Vlasniku njive nikako nije odgovaralo da se sazna da ih je on pronašao, i to u svojoj njivi.        Njiva je hranila gladna usta, pa je odlučio da malo preinači istinu i u policiji je objasnio da ih je našao u koritu reke Pepeljuše. Ispočetka ih je pratila negativna kampanja. Pr...

Usudi se da budeš slobodan čovek

     Najveći mrak unutar čovekovog bića je njegov ego.      Za njega, mi smo savršeni, najbolji, najjadniji... i naravno najdobriji. Svega tu ima od NAJ . Čak i kada kudimo sebe, zapravo gladimo naše JA . Svaka, pa i mrva, pomisli da se dotakne ta unutrašnja krhka bomba, ostavlja čoveka zakočenog u ma i najslabijem nagoveštavanju oslobođanja.     Jer, gde ćeš onda, kada ga nestane? Nestaješ i ti, zajedno sa njim, nemate. Vakuum si.      Ovde smo da srušimo iluzije i izgradimo snove!     A jedna od najvećih iluzija je da nestankom našeg preveličanstvenog JA nestajemo i mi sa njim.          Njegovim nestajanjem, korak po korak, polako prihvatamo činjenicu da smo slobodna bića. Sve dok smo u njegovoj zamci, slobode nema. To je proces.      I da se razumemo, pričamo zaista o tome šta znači biti odrastao, slobodan čovek. Šta znači biti čovek, jer kad...

Snovi se pišu srpskim jezikom

   Snovi nas održavaju budnima.    Snovi nam ne daju da zaboravimo.    Sistem radi na ubijanju osnovnih životnih impulsa, umećući umesto istinskog, laž.    Samoproklamovani vladoci života i smrti zamenjuju teze. Tako da umesto slobode, imamo ljudska prava, umesto ljubavi, zaljubljenost, umesto istine, laž. Moderan čovek je u ropstvu.    Ovaj put je zamenio slobodu za udobnost, sada je svi skupo plaćaju.     Egzodus našeg naroda je postojao oduvek. Nije to od juče, nije to samo naš narod.     Malo su samo izmešali reči, zbog zbunjenosti, pa sve manje imamo emigranata a sve više migranata. Čovek više ni sam ne može da odredi gde mu je mesto. Kao da je i dalje na snazi prokletstvo Vavilonske kule, tako se svi divno ne razumeju.     Srbi, Balkanci uopšte, rado hrle u Evropu a opet su pod ručnom kada Evropa želi da ih zagrli. Ako vam odgovara evropski standard, ako ga priželjkujete, pa zašto ...