Пређи на главни садржај

Volim februar

        Nikada lepotu dogadjaja nije nadmašilo čekanje i strepnja koje su vodile do njega.

        Nijedno proleće ne nosi tu lepotu u sebi koju najavljuje miris vode otopljenih glečera koji stiže rekama do nas. To je svež vazduh koji nas izvlači iz domova.

         Zima nosi tišinu. Zima nosi mir. Pokazuje nam kakvi smo zaista, skida naše maske. A onda smo opet svi uzdrhtali pred nagoveštajem proleća koje nam pomera svu nutrinu i lagano zamagljuje pogled.
         Ta naša spremnost da mu se predamo da nas prodrma čini da mu se svake godine radujemo. Kad uzdrhtali u februaru, dok slušamo ljubavne pesme mačaka koje dopiru sa krovova, čujemo da - stiže.
        Lomiće se priroda i mi zajedno sa njom. Koliko god planirali neke dogadjaje uvek nešto ne bude po planu. Zato je ovo vreme  iščekivanja uvek puno uzdrhtalosti mašte. Sve ono što proživljavamo dok čekamo uvek je lepše od onoga što čekamo. A naravno, lepo je čekati stvari za koje smo sigurni da će doći. Tako i proleće, znamo da stiže pa se možemo predati tim slatkim čarima čekanja.

       To je period, to nije tačan dan ni datum, a opet taj dan se oseti kao udarac o zvono. Dan kada kao po nekoj zapovesti sve u isto vreme krene da cveta. Jer, neko je "naredio" cvetanje. Slatka je ta naredba.

        Donese taj miris jugo,  taj osećaj, kad krene da duva u februaru. Dani se već produžili, mačke pevaju svoje ljubavne pesme a jugo titra u vazduhu i donosi sve treptaje čežnje, strepnje, polagane radosti.

        Zato volim februar. Iz zime dolazi život.



       

         

       

Коментари

Популарни постови са овог блога

Boginja iz Vitkova

      Vitkovo je danas u svim vestima, pronađena je još jedna Boginja u plodnom, Vitkovačkom polju.       Tim povodom sam razgovarala sa arheologom Sanjom Crnobrnjom Krasić, višim kustosom zavičajnog muzeja Župe, čija je predanost i upornost  zaslužna za ovo neprocenjivo otkriće.         A svaku dobru priču je najbolje početi ispočetka.        Sada već daleke 1957. godine u selu Vitkovo, Župa aleksandrovačka, prilikom obrađivanje njive došlo je do slučajnog otkrića tri figurine kasnije nazvanih Miladija, Grozdana i Ružica. O otkriću se dugo ćutalo. Vlasniku njive nikako nije odgovaralo da se sazna da ih je on pronašao, i to u svojoj njivi.        Njiva je hranila gladna usta, pa je odlučio da malo preinači istinu i u policiji je objasnio da ih je našao u koritu reke Pepeljuše. Ispočetka ih je pratila negativna kampanja. Pr...

Usudi se da budeš slobodan čovek

     Najveći mrak unutar čovekovog bića je njegov ego.      Za njega, mi smo savršeni, najbolji, najjadniji... i naravno najdobriji. Svega tu ima od NAJ . Čak i kada kudimo sebe, zapravo gladimo naše JA . Svaka, pa i mrva, pomisli da se dotakne ta unutrašnja krhka bomba, ostavlja čoveka zakočenog u ma i najslabijem nagoveštavanju oslobođanja.     Jer, gde ćeš onda, kada ga nestane? Nestaješ i ti, zajedno sa njim, nemate. Vakuum si.      Ovde smo da srušimo iluzije i izgradimo snove!     A jedna od najvećih iluzija je da nestankom našeg preveličanstvenog JA nestajemo i mi sa njim.          Njegovim nestajanjem, korak po korak, polako prihvatamo činjenicu da smo slobodna bića. Sve dok smo u njegovoj zamci, slobode nema. To je proces.      I da se razumemo, pričamo zaista o tome šta znači biti odrastao, slobodan čovek. Šta znači biti čovek, jer kad...

Snovi se pišu srpskim jezikom

   Snovi nas održavaju budnima.    Snovi nam ne daju da zaboravimo.    Sistem radi na ubijanju osnovnih životnih impulsa, umećući umesto istinskog, laž.    Samoproklamovani vladoci života i smrti zamenjuju teze. Tako da umesto slobode, imamo ljudska prava, umesto ljubavi, zaljubljenost, umesto istine, laž. Moderan čovek je u ropstvu.    Ovaj put je zamenio slobodu za udobnost, sada je svi skupo plaćaju.     Egzodus našeg naroda je postojao oduvek. Nije to od juče, nije to samo naš narod.     Malo su samo izmešali reči, zbog zbunjenosti, pa sve manje imamo emigranata a sve više migranata. Čovek više ni sam ne može da odredi gde mu je mesto. Kao da je i dalje na snazi prokletstvo Vavilonske kule, tako se svi divno ne razumeju.     Srbi, Balkanci uopšte, rado hrle u Evropu a opet su pod ručnom kada Evropa želi da ih zagrli. Ako vam odgovara evropski standard, ako ga priželjkujete, pa zašto ...