Пређи на главни садржај

Stanje duha

   O stanju našeg duha jasno svedoči izbegavanje olimpijskog i to u širokom luku.
   Kao i uvek, imate hiljade i hiljade izgovora za to.
 
    Na ovim poslednjim u Pjongčengu dominirale su svojim olimpijskim pričama žene. Da, pričama. Neke od njih su odnele zlato kući. Marit Bjorgen je osvojila pet medalja. Ona je jedini sportista koji u svojoj karijeri ima ukupno petnaest medalja sa Zimskih olimpijskih igara. Aljoni Ševčenko je uspelo da osvoji zlato u svojoj 38. godini, posle niza pehova. Ovo su joj bile pete olimpijske igre po redu na kojima je učestvovala. Alina Zagitova, Jevgenija Medvedeva, Ester Ledecka i mnoge druge.
    Kao da ih je sama Hera vodila u izboru za svoju sveštenicu.  A to je i ono mnogo lepše i dublje šta stoji iza svake od njih. Stoji jedna  ljudska priča. O borbi, usponima, padovima, željama, suzama, upornosti...
     Iz svake od tih priča može se mnogo toga naučiti. To je to stanje duha koje toliko nedostaje na ovim prostorima. U zamci ste, onoj koju ste sebi sami postavili. Dopustili ste da  vam je jedino i samo važno bavljenje sobom. Drugi vas zanimaju samo onoliko koliko da  se zabljavate njihovim životom.

    Ne marginalizujem rad na sebi. To je BITNO za svaku jedinku. BITNO ne VAŽNO. A vama je važno. Dokle god vam je važno, vrtite se u krug. Dopuštate sebi da uvek iznova padate na starim stvarima. Promene nema. Vekovima već. Stalno jedan isti dolap.

    Zato ste trebali pažljivo da pratite olimpijske igre. Ne u smislu rezultata koji nisu zanemarljivi, već u smislu puta, priče koji vodi do tog rezultata. Blagosloveni smo reporterima koji su zaista uvek jako dobro pripremljeni i od njih uvek dobijemo more informacija o sportistima. Dobijemo njihovu priču.

   E ta sportska priča, to je stanje dobrog duha. Onog koji vodi napred. Onog koji diže.
   Časna i viteška borba, to se uči, korak po korak.
   Tek tada se mogu uraditi zaista velike stvari.


  

















    



    

    

Коментари

Популарни постови са овог блога

Usudi se da budeš slobodan čovek

     Najveći mrak unutar čovekovog bića je njegov ego.      Za njega, mi smo savršeni, najbolji, najjadniji... i naravno najdobriji. Svega tu ima od NAJ . Čak i kada kudimo sebe, zapravo gladimo naše JA . Svaka, pa i mrva, pomisli da se dotakne ta unutrašnja krhka bomba, ostavlja čoveka zakočenog u ma i najslabijem nagoveštavanju oslobođanja.     Jer, gde ćeš onda, kada ga nestane? Nestaješ i ti, zajedno sa njim, nemate. Vakuum si.      Ovde smo da srušimo iluzije i izgradimo snove!     A jedna od najvećih iluzija je da nestankom našeg preveličanstvenog JA nestajemo i mi sa njim.          Njegovim nestajanjem, korak po korak, polako prihvatamo činjenicu da smo slobodna bića. Sve dok smo u njegovoj zamci, slobode nema. To je proces.      I da se razumemo, pričamo zaista o tome šta znači biti odrastao, slobodan čovek. Šta znači biti čovek, jer kad...

Snovi se pišu srpskim jezikom

   Snovi nas održavaju budnima.    Snovi nam ne daju da zaboravimo.    Sistem radi na ubijanju osnovnih životnih impulsa, umećući umesto istinskog, laž.    Samoproklamovani vladoci života i smrti zamenjuju teze. Tako da umesto slobode, imamo ljudska prava, umesto ljubavi, zaljubljenost, umesto istine, laž. Moderan čovek je u ropstvu.    Ovaj put je zamenio slobodu za udobnost, sada je svi skupo plaćaju.     Egzodus našeg naroda je postojao oduvek. Nije to od juče, nije to samo naš narod.     Malo su samo izmešali reči, zbog zbunjenosti, pa sve manje imamo emigranata a sve više migranata. Čovek više ni sam ne može da odredi gde mu je mesto. Kao da je i dalje na snazi prokletstvo Vavilonske kule, tako se svi divno ne razumeju.     Srbi, Balkanci uopšte, rado hrle u Evropu a opet su pod ručnom kada Evropa želi da ih zagrli. Ako vam odgovara evropski standard, ako ga priželjkujete, pa zašto ...

Kvaka

   Najteža stvar je uvek sa poznatim i lakim stvarima.         Na njima se obično padaju ispiti, pretrčiš, misliš znaš. Predubeđenje je klopka. Ispit uvek ima i ono, sledeći rok. Data ti je šansa da savladaš poznate i lake stvari.    Predrasude su klopka, mišljenja, stavovi, prepričavanja... To vas lišava mogućnosti da zaista upoznate svet i ljudsko u njemu, jer - već sve znate. Da li da pominjem  da sebi uskraćujete iznenađenja? A da, iznenađenje uvek podvodite pod neprijatnost. Tako da ste se odlučili da živite bez njih.      Jedino što se ne može predvideti na ovom svetu to je drugi čovek.      Ne možete predvideti ni svog čoveka ponekad, a opet, usuđujete se da donosite zaključke o drugom. Jer vam je poznato, jer znate, jer su to lake stvari. Podrazumevanja su za trivijalnosti, a ni jedno biće nije trijavijalno.      Tako vam prođe život, a da uopšte niste bili u ...