Пређи на главни садржај

Venere iz Župe

        Ljubav nadjačava sve matreijalne impulse.

        Svedoče nam o tome Miladija, Grozdana i Ružica.Lady of Aleksandrovac, Venus de Župa i Madam de Vitkova kako ih je nazvao svet kada su malo prokrstarile njime.Bilo je to početkom devedesetih godina prošlog veka ubrzo posle njihovog otkrivanja, a razlog zašto su posle Londona, Pariza, Nice zastale i sami možete da naslutite.

        Pronadjene u zemlji vitkovačkog polja i same duboko vezane za tu istu zemlju.Jer, iz zemlje smo nastali, u zemlju se svi mi vraćamo.Koliko god ljudi hrlili tekovinama savremene civilizacije,  neraskidiva je njihova  povezanost sa onim što dobijaju od  zemlje.

       Svedenih crta lica, bademastih očiju sedi na tronu u slavu matrijarhata vezanog za mladji neolit, vreme progresa planeta.U daljem toku njihova lica su sve više i više bila poravnata kako bi se naglasila njihova povezanost sa zemljom, plodnošću i radjanjem.Kako bi narednim generacijama ostavile podsetnik o davanju života.

       Nastale su u periodu 4500-3200 godina pre Hrista.U periodu kada su nastala prva naselja, prvi gradovi.Taj period je zvanična istorija odskora priznala i za Prvu industrijsku revoluciju obzirom da su ljudi u tom periodu  prvi put ovladali bronzom što je i vrhunac  vinčanske kulture.

        Paradoksalno zvuči  da je jedna od najrazvijenijih kultura mladjeg neolita nastala na prostorima današnjeg Balkana.
  
       Boginje plodnosti vitkovačih polja u srcu Župe su tada svedočile da duh vlada materijom i da ako sa ljubavlju damo zemlji i da isto takvu ljubav zemlja vraća.Oseti se to u svakoj kapi župskog vina.


          Miladija, Ružica i Grozdana još uvek budno prate svaki korak dok nastaje.
         
          Zemlja je majka, zato u vinčaskoj kulturi nije bilo ratova.Žene su vodile ka napredovanju civilizacije a žene znaju da intersi vode ka sukobima a sukobi koštaju ljudskih života.

         Zato su tada i zato su danas ovde,
da nas podsete da bez ljubavi svet ne može da opstane.


    Priča nastala u saradnji sa Zavičajnim muzejom Župe.

       

        

Коментари

Популарни постови са овог блога

Boginja iz Vitkova

      Vitkovo je danas u svim vestima, pronađena je još jedna Boginja u plodnom, Vitkovačkom polju.       Tim povodom sam razgovarala sa arheologom Sanjom Crnobrnjom Krasić, višim kustosom zavičajnog muzeja Župe, čija je predanost i upornost  zaslužna za ovo neprocenjivo otkriće.         A svaku dobru priču je najbolje početi ispočetka.        Sada već daleke 1957. godine u selu Vitkovo, Župa aleksandrovačka, prilikom obrađivanje njive došlo je do slučajnog otkrića tri figurine kasnije nazvanih Miladija, Grozdana i Ružica. O otkriću se dugo ćutalo. Vlasniku njive nikako nije odgovaralo da se sazna da ih je on pronašao, i to u svojoj njivi.        Njiva je hranila gladna usta, pa je odlučio da malo preinači istinu i u policiji je objasnio da ih je našao u koritu reke Pepeljuše. Ispočetka ih je pratila negativna kampanja. Pr...

Usudi se da budeš slobodan čovek

     Najveći mrak unutar čovekovog bića je njegov ego.      Za njega, mi smo savršeni, najbolji, najjadniji... i naravno najdobriji. Svega tu ima od NAJ . Čak i kada kudimo sebe, zapravo gladimo naše JA . Svaka, pa i mrva, pomisli da se dotakne ta unutrašnja krhka bomba, ostavlja čoveka zakočenog u ma i najslabijem nagoveštavanju oslobođanja.     Jer, gde ćeš onda, kada ga nestane? Nestaješ i ti, zajedno sa njim, nemate. Vakuum si.      Ovde smo da srušimo iluzije i izgradimo snove!     A jedna od najvećih iluzija je da nestankom našeg preveličanstvenog JA nestajemo i mi sa njim.          Njegovim nestajanjem, korak po korak, polako prihvatamo činjenicu da smo slobodna bića. Sve dok smo u njegovoj zamci, slobode nema. To je proces.      I da se razumemo, pričamo zaista o tome šta znači biti odrastao, slobodan čovek. Šta znači biti čovek, jer kad...

Snovi se pišu srpskim jezikom

   Snovi nas održavaju budnima.    Snovi nam ne daju da zaboravimo.    Sistem radi na ubijanju osnovnih životnih impulsa, umećući umesto istinskog, laž.    Samoproklamovani vladoci života i smrti zamenjuju teze. Tako da umesto slobode, imamo ljudska prava, umesto ljubavi, zaljubljenost, umesto istine, laž. Moderan čovek je u ropstvu.    Ovaj put je zamenio slobodu za udobnost, sada je svi skupo plaćaju.     Egzodus našeg naroda je postojao oduvek. Nije to od juče, nije to samo naš narod.     Malo su samo izmešali reči, zbog zbunjenosti, pa sve manje imamo emigranata a sve više migranata. Čovek više ni sam ne može da odredi gde mu je mesto. Kao da je i dalje na snazi prokletstvo Vavilonske kule, tako se svi divno ne razumeju.     Srbi, Balkanci uopšte, rado hrle u Evropu a opet su pod ručnom kada Evropa želi da ih zagrli. Ako vam odgovara evropski standard, ako ga priželjkujete, pa zašto ...