Пређи на главни садржај

Tuga neka




         Kada u još uvek toplim danima krene ona sitna dosadna jesenja kiša srce se nekako sneveseli.Nas dve bismo tada zauzimale zastakljenu terasu, otkidale poneki požuleteli list sa cveća, koliko da mu damo šansu za još poneki cvet.Cveće je uvek iskoristi.

         -Tužna si?
         -Tužna.

         -Nije tuga strašna.Ponekad može da bude i lepa.Lep trag ostavi na licu kad prodju suze, duša lakše diše za jednu stepenicu više nego pre.Strah je strašan.Čemer, jad, beznadje...to je strašno ćerko, da ti kaže nana.Sad živimo u lepim vremenima, to nek te ne zavarava, tu smo na raskrsnici, kod nas je uvek toliko veselo da je to najviše tužno.I opet će doći ta neka čemerna vremena, znaj, iako ih ti još uvek nisi osetila.Tad će biti strašno i niko neće moći da ti kaže koliko će da traju.S tim se teško živi.Pa budi zahvalna što osećaš tugu, tuga je prolazna, a može ti i pomoći kad dodju takva vremena, da se pročistiš.
        Ovo danas što smo pričale, ne pamti, čuvaj duboko u sebi, da kod dodju ti dani da možeš pa baš iz duše da se pustiš.

         Ćutimo...

          Ustajem od stola, prevrćem nehotice ono malo kafe što mi je ostalo na dnu šoljice, uz put otkidam po neki sveo list i žurno zatvaram vrata iza sebe jer ne mogu da zaustavim niti jednu suzu više.


Коментари

Популарни постови са овог блога

Usudi se da budeš slobodan čovek

     Najveći mrak unutar čovekovog bića je njegov ego.      Za njega, mi smo savršeni, najbolji, najjadniji... i naravno najdobriji. Svega tu ima od NAJ . Čak i kada kudimo sebe, zapravo gladimo naše JA . Svaka, pa i mrva, pomisli da se dotakne ta unutrašnja krhka bomba, ostavlja čoveka zakočenog u ma i najslabijem nagoveštavanju oslobođanja.     Jer, gde ćeš onda, kada ga nestane? Nestaješ i ti, zajedno sa njim, nemate. Vakuum si.      Ovde smo da srušimo iluzije i izgradimo snove!     A jedna od najvećih iluzija je da nestankom našeg preveličanstvenog JA nestajemo i mi sa njim.          Njegovim nestajanjem, korak po korak, polako prihvatamo činjenicu da smo slobodna bića. Sve dok smo u njegovoj zamci, slobode nema. To je proces.      I da se razumemo, pričamo zaista o tome šta znači biti odrastao, slobodan čovek. Šta znači biti čovek, jer kad...

Snovi se pišu srpskim jezikom

   Snovi nas održavaju budnima.    Snovi nam ne daju da zaboravimo.    Sistem radi na ubijanju osnovnih životnih impulsa, umećući umesto istinskog, laž.    Samoproklamovani vladoci života i smrti zamenjuju teze. Tako da umesto slobode, imamo ljudska prava, umesto ljubavi, zaljubljenost, umesto istine, laž. Moderan čovek je u ropstvu.    Ovaj put je zamenio slobodu za udobnost, sada je svi skupo plaćaju.     Egzodus našeg naroda je postojao oduvek. Nije to od juče, nije to samo naš narod.     Malo su samo izmešali reči, zbog zbunjenosti, pa sve manje imamo emigranata a sve više migranata. Čovek više ni sam ne može da odredi gde mu je mesto. Kao da je i dalje na snazi prokletstvo Vavilonske kule, tako se svi divno ne razumeju.     Srbi, Balkanci uopšte, rado hrle u Evropu a opet su pod ručnom kada Evropa želi da ih zagrli. Ako vam odgovara evropski standard, ako ga priželjkujete, pa zašto ...

Kvaka

   Najteža stvar je uvek sa poznatim i lakim stvarima.         Na njima se obično padaju ispiti, pretrčiš, misliš znaš. Predubeđenje je klopka. Ispit uvek ima i ono, sledeći rok. Data ti je šansa da savladaš poznate i lake stvari.    Predrasude su klopka, mišljenja, stavovi, prepričavanja... To vas lišava mogućnosti da zaista upoznate svet i ljudsko u njemu, jer - već sve znate. Da li da pominjem  da sebi uskraćujete iznenađenja? A da, iznenađenje uvek podvodite pod neprijatnost. Tako da ste se odlučili da živite bez njih.      Jedino što se ne može predvideti na ovom svetu to je drugi čovek.      Ne možete predvideti ni svog čoveka ponekad, a opet, usuđujete se da donosite zaključke o drugom. Jer vam je poznato, jer znate, jer su to lake stvari. Podrazumevanja su za trivijalnosti, a ni jedno biće nije trijavijalno.      Tako vam prođe život, a da uopšte niste bili u ...