Пређи на главни садржај

I bi Preobraženje




         Večita ljudska težnja, preokrenuti život, preokrenuti sebe.
          Neki idu dalje pa žele i ceo svet da menjaju.Teško im je da se maknu, jer ipak je lakše menjati svet nego menjati samog sebe i svoje okruženje.A i ti koji žele da promene svet, najčešće su u bekstvu od samog sebe i sopstvenog okruženja.

          Verujem da je moguće doći ne do promene, nego do preobražaja.Uostalom to je i smisao vere u kojoj živimo i u kojoj smo rodjeni.

           Postoji jedno malo mesto u Srbiji čiji dan upravo dodje na dan Preobraženja.Sad da l˙ zbog toga što je to njegov dan ili zbog vrednoće i skromnosti njegovih žitelja gledamo iz godine u godinu kako to mesto doživljava svoj celokupni preobražaj.
           I upravo na taj dan put me nanese njemu u goste.Ne znam da li bih u u tom trenutku toga dana poželela da sam bila na neko drugom mestu.U stvari, leto je pa bi mi bilo verovatno lepše jedino negde na moru.Obzirom da je ove godine more izostalo iz mog života uživala sam u komšijskoj gostoljubivosti.

           Zaista, imala sam šta i da vidim i da osetim.Brus, malo (ovo malo samo po broju stanovnika) mesto podno Kopaonika je u poslednjih nekoliko godina preraslo iz mesta u prolazu ka zanimljivoj turističkoj destinaciji u mesto u koje se obavezno svraća na putu ka omiljenoj turističkoj destinaciji.I nije samo zimi tako, za šta sam imala priliku da se uverim.

           Mesto k˙o mesto, svako mesto čine ljudi, a ovi su se zauzeli za svoj grad da od njega naprave deo sveta u koji ljudi rado svraćaju.Potrudili su se da ga ulepšaju, srede, da mogu tom putniku namerniku da ponude sve najbolje što imaju.Da ti putnici ne budu samo u prolazu već da požele da tu ostanu neko vreme i da ponovo dodju.
           E sad, ne znam da li je to zbog toga što njihov dan pada baš na Preobraženje.Možda je zbog toga.Verujem u ljude, u njihovu rešenost da istraju i preokrenu stvari onda kada su složni i svesni da im to donosi dobrobit.To se oseti, posebno kad u takve dane dodjete kod njih u goste.Oseti se njihova prilježnost i želja za promenom, za tim da postanu značajno mesto na geografskoj karti Srbije.

           Da li im je pomoglo to što su za svoj dan izabrali takav datum, verovatno da jeste.Ima onog ko se daje, njemu i Bog daje.

           A dali su se Brusjani svom gradu iz sveg srca.To su dali svom gradu a ono što su dali ostalima je nada da je  preobražaj moguć.


          

Коментари

Популарни постови са овог блога

Čekajući princa

      Za sve frajerice, tatine devojčice i sve najdraže mamine princeze.Sve ste postigle u životu, imate školu, stan, auto... ali, nemate svoj život.               Možete da putujete gde god hoćete, nadjete i ponekog frajera ili neku dužu vezu. Za standarde, koje ste same sebi postavile, niko nije dovoljno dobar, lep, pametan... niko nije "preveličanstveni" da bi ste sa njim rodile dete. A pitanje je, da li vi zaiste želite dete?               Dete, kao šansu za neku dušu da ponovo dodje na svet.               Oslobodile ste se nametnutog mišljenja da je žena rasplodni objekat i da je tu da bi se društvo okoristilo njenim genitalijama. Pa nije žena inkubatorska stanica.       Oslobodile ste se "tripa" da muškarcima radjate decu kako biste ih time zadržale, jer u biti njima je više do toga. Njihovom egu prija da  imaju svesavršenog naslednika, kao što je uostalom on sam. Jer, mama mu je dala tapiju na to. A što biste vi drugom gladile ego na uštrb sv

Snovi se pišu srpskim jezikom

   Snovi nas održavaju budnima.    Snovi nam ne daju da zaboravimo.    Sistem radi na ubijanju osnovnih životnih impulsa, umećući umesto istinskog, laž.    Samoproklamovani vladoci života i smrti zamenjuju teze. Tako da umesto slobode, imamo ljudska prava, umesto ljubavi, zaljubljenost, umesto istine, laž. Moderan čovek je u ropstvu.    Ovaj put je zamenio slobodu za udobnost, sada je svi skupo plaćaju.     Egzodus našeg naroda je postojao oduvek. Nije to od juče, nije to samo naš narod.     Malo su samo izmešali reči, zbog zbunjenosti, pa sve manje imamo emigranata a sve više migranata. Čovek više ni sam ne može da odredi gde mu je mesto. Kao da je i dalje na snazi prokletstvo Vavilonske kule, tako se svi divno ne razumeju.     Srbi, Balkanci uopšte, rado hrle u Evropu a opet su pod ručnom kada Evropa želi da ih zagrli. Ako vam odgovara evropski standard, ako ga priželjkujete, pa zašto ste onda toliko protiv svega što odavno postoji kod stare gospodje, a šta ona sada traži

Gde vam je život... Manifest

         Čovek da bi živeo mora prvo da hoda ivicma ponora. Tek tada, posle dobrog zagledanja u provaliju, sem ukoliko ga ona ne povuče, može da se odvoji od nje i počne da živi.          Ne može se živeti ukoliko se dobro ne prodje kroz sve krugove,i one donešene i one novonapravljene. Samo je jedan put do slobode, a on vodi kroz ropstvo.          Svi su vam krivi, krivi su vam roditelji, krivo je školstvo, kriv je sistem, krivo je društvo, zemlja, planeta...Zvuči umišljeno - zato što jeste umišljeno.          Nema krivice, sve je to život samo i sve je savršeno u savršeno mogućem svetu.                  Proučavate  napamet istoriju kako bi vam ona rekla kako da živite. Čitate psihijatrijske izveštaje, horoskope, istražujete a zaboravljate da vam je dolaskom na svet data  šansa za jedan, jedinstveni samo vaš život. "Hitac ste ka čoveku" što bi rekao Hese, pitanje je do vas,  samo do vas, da li ćete iskoristiti šansu!          To se ne uči, to se oseća i živi!