Пређи на главни садржај

Dok sam spavala



         Životi svih ljudi su neraskidivo povezani.Danas prolazite pored neznaca a već sutra sa nekim od njih možete sedeti u nekoj udobnoj hladovini i piti kafu, za mesec dana ćete možda plakati glave zarivene u njegove rame jer će samo on moći da vas shvati.
      
          Pre nedelju dana mi je stiglo iznenadjenje iz Šapca.Moja nova, a već stara prijateljica Danka rešila da mi ulepša dan.Poklon je lep,  no još lepši je  gest.U današnje vreme kad vas kurir pozove i kaže da ima pošiljku za vas, u čudna vremena živimo, niko od nas ne pomisli na bombone.Retko kome padne na pamet da neko, tamo negde, misli na vas i šalje vam neke dobre vibracije.
           Taj neko, ne želi samo da razmišlja i šalje dobre misli on želi da pokrene i čitav niz dogadjaja, ne bi li vas usrećio.Uostalom, šta drugo ljudi mogu oko sebe lepo imati sem druge ljude.Koliko god u loša vremena živimo, možda su nam upravo zato i data, da shvatimo blagoslov  koji imamo sa ljudima, ne samo sa onima koji su oko nas,i ne samo sa onima kroz koje dobijemo nešto dobro.
            Pošto je to bilo u neko  rano pre podne, a noćima ne spavam jer je moj novi roman zahtevan i ne da mi da spavam dok ne završim ono što je on isplanirao da treba da završim.Pustila sam objavu   , zahvalila se Danki, obradovala me puno, uostalom ne mogu se pohvaliti time da  mi stižu paketići na kućnu adresu stalno.Mada, ko može?Malo sam prilegla.
             Uhvatio me san.Budim se posle jedno dva sata sa širokim osmehom na licu.Sanjala sam neke divne, preslatke poljupce.E sad, znam da bi vas možda zanimalo da li je bilo još nešto sem poljubaca, kao i sa kim su bili isti, ali, to nije predmet ove priče.Bitan je taj mili osećaj sa kojim sam se probudila..A znate kako je lepo kad se probudite posle nekog sna i ne možete, dok dobro ne otpijete kafu, da odredite da li je to bio samo san?Ili je u pitanju vaša želja da nije.
               Dok sam polako ispijala kafu, otvorila sam omiljenu društvenu mrežu.Ispod objave o iznenadjenju sačekalo me je još jedno, još prijatnije iznenadjenje.Dankin gest, ne samo da je probudio radost  u meni,a držim i lep san, nego je ta radost preko objave prešla na još neke ljude.I isto tako prelepotno je, da su oni razmenjivali neke lepe i pristojne reči izmedju sebe, na mojoj linij dok sam spavala.
                Danka, Dragoljub i Zlatan, i svi drugi koji su se njima pridružili, hvala vam za lepe reči.Predivnoća je imati sa kime podeliti radost zbog nekih malih, velikih stvari koje čine život.Bilo mi milo oko srce da je to i drugima ulepšalo dan.
                 Jer šta je radost ako se ne podeli?Samo je tako potpuna.
                
                  Ponekad, ljudi naprave neke lepe stvari, pri tom kad to stvarno urade od srca, to se oseti i to je uvek prilika da opet shvatimo da su naše sudbine neraskidivo povezane.
                  Te dobre vibracije se osete i u snu, kad neše telo miruje, naša duša je i te kako spremna uvek, za povezivanje sa drugim ljudima.

                   Pa zato, kada vam je da nešto dobro prirediti nekom, ma u kakvim vremenima živimo jer to nije opravdanje, uradite to odmah i ne razmišljajte.Ne slutite koliko osmeha možete izmamiti tada.I neke lepe snove.

                   Neraskidivo su naše duše vezane jedna za drugu, neraskidive su naše sudbine.Ko god ili koliko god neki probali da se igraju sa time, jalov posao im je u pitanju.
                    I koliko god delovalo da su sada loša vremena, ne znamo da li su i u nekim drugim to isto ljudi pričali, ovaj život na zemlji opstaje zahvaljujući dobroti.Ljudi se uvek i samo, vezuju za ljude.




              
 
          

Коментари

Постави коментар

Популарни постови са овог блога

Čekajući princa

      Za sve frajerice, tatine devojčice i sve najdraže mamine princeze.Sve ste postigle u životu, imate školu, stan, auto... ali, nemate svoj život.               Možete da putujete gde god hoćete, nadjete i ponekog frajera ili neku dužu vezu. Za standarde, koje ste same sebi postavile, niko nije dovoljno dobar, lep, pametan... niko nije "preveličanstveni" da bi ste sa njim rodile dete. A pitanje je, da li vi zaiste želite dete?               Dete, kao šansu za neku dušu da ponovo dodje na svet.               Oslobodile ste se nametnutog mišljenja da je žena rasplodni objekat i da je tu da bi se društvo okoristilo njenim genitalijama. Pa nije žena inkubatorska stanica.       Oslobodile ste se "tripa" da muškarcima radjate decu kako biste ih time zadržale, jer u biti njima je više do toga. Njihovom egu prija da  imaju svesavršenog naslednika, kao što je uostalom on sam. Jer, mama mu je dala tapiju na to. A što biste vi drugom gladile ego na uštrb sv

Snovi se pišu srpskim jezikom

   Snovi nas održavaju budnima.    Snovi nam ne daju da zaboravimo.    Sistem radi na ubijanju osnovnih životnih impulsa, umećući umesto istinskog, laž.    Samoproklamovani vladoci života i smrti zamenjuju teze. Tako da umesto slobode, imamo ljudska prava, umesto ljubavi, zaljubljenost, umesto istine, laž. Moderan čovek je u ropstvu.    Ovaj put je zamenio slobodu za udobnost, sada je svi skupo plaćaju.     Egzodus našeg naroda je postojao oduvek. Nije to od juče, nije to samo naš narod.     Malo su samo izmešali reči, zbog zbunjenosti, pa sve manje imamo emigranata a sve više migranata. Čovek više ni sam ne može da odredi gde mu je mesto. Kao da je i dalje na snazi prokletstvo Vavilonske kule, tako se svi divno ne razumeju.     Srbi, Balkanci uopšte, rado hrle u Evropu a opet su pod ručnom kada Evropa želi da ih zagrli. Ako vam odgovara evropski standard, ako ga priželjkujete, pa zašto ste onda toliko protiv svega što odavno postoji kod stare gospodje, a šta ona sada traži

Gde vam je život... Manifest

         Čovek da bi živeo mora prvo da hoda ivicma ponora. Tek tada, posle dobrog zagledanja u provaliju, sem ukoliko ga ona ne povuče, može da se odvoji od nje i počne da živi.          Ne može se živeti ukoliko se dobro ne prodje kroz sve krugove,i one donešene i one novonapravljene. Samo je jedan put do slobode, a on vodi kroz ropstvo.          Svi su vam krivi, krivi su vam roditelji, krivo je školstvo, kriv je sistem, krivo je društvo, zemlja, planeta...Zvuči umišljeno - zato što jeste umišljeno.          Nema krivice, sve je to život samo i sve je savršeno u savršeno mogućem svetu.                  Proučavate  napamet istoriju kako bi vam ona rekla kako da živite. Čitate psihijatrijske izveštaje, horoskope, istražujete a zaboravljate da vam je dolaskom na svet data  šansa za jedan, jedinstveni samo vaš život. "Hitac ste ka čoveku" što bi rekao Hese, pitanje je do vas,  samo do vas, da li ćete iskoristiti šansu!          To se ne uči, to se oseća i živi!