Пређи на главни садржај

Ništa lično

   O čemu se zapravo radi?
   Ključno pitanje na koje malo ko ima odgovor.

   Druga je već stvar ukoliko nekoga priupitate šta misli o nekome, bilo kome.
   Čak iako niste pitali svako će vam, čak i u prolazu reći. 
   Čak iako jasno stavite do znanja da vas ogovaranja i prepričavanja ne zanimaju.
   Čak iako postoji konkretna stvar o kojoj se radi, svi će je zaobići i preći na veličinu nosa, boju očiju, model cipela koji nosi osoba za koju je vezan dogodjaj. Naći će i gomilu pežorativnih reči na račun tog ČOVEKA.


    Od gomile mišljenja, niko ne vidi suštinu. 
    Nikoga i ne zanima suština.
    
    Baviti se suštinskim danas je više nego ikada izgubilo na značaju. Svima je draže da vide samo vrh svoga nosa pri tome se ne obazirući na tudji. Na značaju je samo sopstveni ego i sopstveno mišljenje, pa iz toga nema komunikacije medju ljudima. Samo iznošenje mišljenja.
     A vaše "mišljenje" se svodi na upotrebu pogrdnih reči kada se radi o drugom ČOVEKU.
     Vaše "mišljenje" nije relevantno. Niste konkretna bića. 
    Rastočeni ste ovim balkanskim prostorima izmedju sna i jave, pa sve vidite samo u izmaglici. Niste u skladu sa sopstvenim bićem pa ne možete pronaći sklad ni sa drugim.

     Sve doživljavate lično. 
     Ni seks nije lična stvar a kamoli šta drugo.
     Kod vas je sve lično. Svaki drugačiji stav doživljavate kao napad. 
    Sebe ste proglasili vrhovnim genijalcem što je za vaš mikrokosmos dovoljno da ne probate da upoznate drugog i drugo. 
     
    A ako ništa drugo, makar imajte poštovanja za drugi i drugačiji  život. 
    Imajte poštovanja za život. 

    Nije to drugo, tudje: fuj, debilno, dno dna, imbecilno, kretensko... a ako ste ipak ubedjeni da je tako, onda se usudite da dobro pogledate svoje. 
    Ne biste podneli. 

    Poštovanje ljudskog života, ČOVEKA u biću, tada možete da vidite o čemu se zapravo radi. 
    Ako vam je  do toga. 
    Ako vam je do života.

    A to gde vam je  život, možete pročitati ovde.




     
   

   
    















   

Коментари

Постави коментар

Популарни постови са овог блога

Boginja iz Vitkova

      Vitkovo je danas u svim vestima, pronađena je još jedna Boginja u plodnom, Vitkovačkom polju.       Tim povodom sam razgovarala sa arheologom Sanjom Crnobrnjom Krasić, višim kustosom zavičajnog muzeja Župe, čija je predanost i upornost  zaslužna za ovo neprocenjivo otkriće.         A svaku dobru priču je najbolje početi ispočetka.        Sada već daleke 1957. godine u selu Vitkovo, Župa aleksandrovačka, prilikom obrađivanje njive došlo je do slučajnog otkrića tri figurine kasnije nazvanih Miladija, Grozdana i Ružica. O otkriću se dugo ćutalo. Vlasniku njive nikako nije odgovaralo da se sazna da ih je on pronašao, i to u svojoj njivi.        Njiva je hranila gladna usta, pa je odlučio da malo preinači istinu i u policiji je objasnio da ih je našao u koritu reke Pepeljuše. Ispočetka ih je pratila negativna kampanja. Pr...

Usudi se da budeš slobodan čovek

     Najveći mrak unutar čovekovog bića je njegov ego.      Za njega, mi smo savršeni, najbolji, najjadniji... i naravno najdobriji. Svega tu ima od NAJ . Čak i kada kudimo sebe, zapravo gladimo naše JA . Svaka, pa i mrva, pomisli da se dotakne ta unutrašnja krhka bomba, ostavlja čoveka zakočenog u ma i najslabijem nagoveštavanju oslobođanja.     Jer, gde ćeš onda, kada ga nestane? Nestaješ i ti, zajedno sa njim, nemate. Vakuum si.      Ovde smo da srušimo iluzije i izgradimo snove!     A jedna od najvećih iluzija je da nestankom našeg preveličanstvenog JA nestajemo i mi sa njim.          Njegovim nestajanjem, korak po korak, polako prihvatamo činjenicu da smo slobodna bića. Sve dok smo u njegovoj zamci, slobode nema. To je proces.      I da se razumemo, pričamo zaista o tome šta znači biti odrastao, slobodan čovek. Šta znači biti čovek, jer kad...

Snovi se pišu srpskim jezikom

   Snovi nas održavaju budnima.    Snovi nam ne daju da zaboravimo.    Sistem radi na ubijanju osnovnih životnih impulsa, umećući umesto istinskog, laž.    Samoproklamovani vladoci života i smrti zamenjuju teze. Tako da umesto slobode, imamo ljudska prava, umesto ljubavi, zaljubljenost, umesto istine, laž. Moderan čovek je u ropstvu.    Ovaj put je zamenio slobodu za udobnost, sada je svi skupo plaćaju.     Egzodus našeg naroda je postojao oduvek. Nije to od juče, nije to samo naš narod.     Malo su samo izmešali reči, zbog zbunjenosti, pa sve manje imamo emigranata a sve više migranata. Čovek više ni sam ne može da odredi gde mu je mesto. Kao da je i dalje na snazi prokletstvo Vavilonske kule, tako se svi divno ne razumeju.     Srbi, Balkanci uopšte, rado hrle u Evropu a opet su pod ručnom kada Evropa želi da ih zagrli. Ako vam odgovara evropski standard, ako ga priželjkujete, pa zašto ...