Пређи на главни садржај

Kada se potegne kamen pre nego što se upotrebi vokativ

   Najlakše je u životu pljunuti drugog čoveka, udariti kamenom na njega. Svedoci smo te činjenice ovih, više nego bilo kojih drugih dana. Podigneš kamen i udri.
    E, a budi čovek pa razumi tog drugog čoveka.

    To, kako je i da li je pravilno upotrebljen vokativ u rečenici bih ostavila stručnjacima za tu oblast.     Da li to treba da bude ili ne treba u udžbenicima za osnovce? U ovoj zemlji se ni bitnija pitanja ne rešavaju referendumom. A ako je to deo nas, a činjenica je da jeste, ma koliko god je neki osporavali, ne vidim razlog da ne bude.
    Što se tiče našeg pravopisa, citirala bih  Nadu Petrović - Prvo nam saopšte: "Piši kao što govoriš, čitaj kako je napisano", a onda nam narede: "Čitaj kako ti kažu da je ispravno i piši kako je u pravopisu propisano".

    No, gore navedeno nije glavna tema današnje priče, mada je dobro poslužilo kao uvod i kao primer  za ono o čemu ću vam danas pričati.
    Neko je primetio u knjizi za osnovce stih popularne pevačice. Neko drugi je to spazio krajičkom oka, pa onda treći... došlo se do toga ponovo, šta ko ustvari misli o njoj.

    Koliko god išta osporavili u vezi sa dotičnom, ne poznajete je. Ne poznajem je ni ja, pa se u ovoj priči ne nalazi ni njena odbrana.

    Radi se o stvarnosti. Ljudi su u njoj lični, licemerni, površni, neempatični, surovi...
    To se videlo dok se raspravljalo o "vokativu".
    Nije to bila rasrava na temu, to je bio linč nekog čoveka. Na ovom se najbolje video svet u kojem živimo. Dotična popularna pevačica ima zaista impozantan opus kada je količina pesama u pitanju u odnosu na svoje kolege. Takodje, gledajući  njene snimke pripremajući se za ovu priču, primetih da je broj pregleda njenih spotova u rangu sa svetskim zvezdama. Da li ćete i dalje tvrditi da je ne slušate, da ne poznajete njen opus, da se nikada niste proveselili, ili napili od tuge uz neku njenu pesmu? Oni koji to zaista nisu, ovaj "slučaj" nisu ni primetili.

    Ne znam da li se iko od vas zapitao kako je ženi koja je došla tu gde jeste i šta je sve prošla da bi tu došla? Da li vas je ikad zainteresovala cena svega toga?
   Samo se jedno vidi iz komentara ovih dana, da ste mnogo laki na osudu. Da ono što i sami nosite ne opraštate kod drugog čoveka.
   Da ste još uvek ljudi koji bi radje kamenovali nego razumeli.
   Da ste pre nego što ste digli kamen dobro pogledali u sopstveno ogledalo, nikada ga ne bi podigli.
   Ovo je stvaran svet i u njemu ništa nije ni crno ni belo, ni dobro ni loše. Samo u bajkama imate takve podele, a vi nikako da odrastete.
   Perete se time da na nešto ukazujete, da se za nešto borite. Niste spremni ni da se suočite sa sopstvenim mrakom a tudji biste isterivali. Jer šta, toliko ste umišljeni da mislite da je vaš stav, ili vaše mišljenja bitno za postojanje ovoga sveta. Nije.

   A da ste zaista spremni za čovečanstvo i za korak napred u tom smislu, prvo biste se dobro raspitali za cenu te borbe. Odredili biste trenutak u kome se ovaj svet i vi zajedno sa njim sada nalazi. 

   Delovali biste u skladu sa ovim sada. Oni koji jure duhove ne mogu da pogledaju napred a kamoli da naprave korak u tom smislu. Tako da vam je to jalovo opravdanje.

   Niste samo oni koji bi kamenovali, nego ste i oni koji bi to iza ledja radili.
   A kad to već radite, makar pozovite tog čoveka da se okrene.
   Tada bi kamen zastao u ruci.




 

   

  

    

   
















   

Коментари

Популарни постови са овог блога

Usudi se da budeš slobodan čovek

     Najveći mrak unutar čovekovog bića je njegov ego.      Za njega, mi smo savršeni, najbolji, najjadniji... i naravno najdobriji. Svega tu ima od NAJ . Čak i kada kudimo sebe, zapravo gladimo naše JA . Svaka, pa i mrva, pomisli da se dotakne ta unutrašnja krhka bomba, ostavlja čoveka zakočenog u ma i najslabijem nagoveštavanju oslobođanja.     Jer, gde ćeš onda, kada ga nestane? Nestaješ i ti, zajedno sa njim, nemate. Vakuum si.      Ovde smo da srušimo iluzije i izgradimo snove!     A jedna od najvećih iluzija je da nestankom našeg preveličanstvenog JA nestajemo i mi sa njim.          Njegovim nestajanjem, korak po korak, polako prihvatamo činjenicu da smo slobodna bića. Sve dok smo u njegovoj zamci, slobode nema. To je proces.      I da se razumemo, pričamo zaista o tome šta znači biti odrastao, slobodan čovek. Šta znači biti čovek, jer kad...

Boemska rapsodija

   Pad je prilika da se podignete. To je blagoslov.    Pametni ljudi se uče na greškama drugih ljudi. Iteligentan čovek isključivo na svojim. I to ne iz prve. Prethodi višeputno lupanje glavom o zid.     U takvim situacijama smo skloni da krivimo život, sudbinu, Tvorca... prodje dosta vremena dok se ne pokupimo i krenemo iz početka. A sve to samo zarad toga, da krenemo opet iz početka. Ovaj put sa potpunim poverenjem u to da ako nam je dato to da prodjemo, onda ćemo i proći.     Nema tu krivice, samokažnjavanja, kajanja...     Ima pokajanja, ima svesti o tome da osećaj krivice drži čoveka u ropstvu. A svaki čovek je slobodno biće, samo ne postoji uvek svest o tome.     Pad je prilika da donesemo promene u život. One bitne, unutar nas samih. Uostalom, to je i jedina prava promena. To trebamo shvatiti kao priliku, da stvari uradimo ne bolje, nego na bolji način. To je prilika da se odvojimo od programa sa...

Čekajući princa

      Za sve frajerice, tatine devojčice i sve najdraže mamine princeze.Sve ste postigle u životu, imate školu, stan, auto... ali, nemate svoj život.               Možete da putujete gde god hoćete, nadjete i ponekog frajera ili neku dužu vezu. Za standarde, koje ste same sebi postavile, niko nije dovoljno dobar, lep, pametan... niko nije "preveličanstveni" da bi ste sa njim rodile dete. A pitanje je, da li vi zaiste želite dete?               Dete, kao šansu za neku dušu da ponovo dodje na svet.               Oslobodile ste se nametnutog mišljenja da je žena rasplodni objekat i da je tu da bi se društvo okoristilo njenim genitalijama. Pa nije žena inkubatorska stanica.       Oslobodile ste se "tripa" da muškarcima radjate decu kako biste ih ti...