Пређи на главни садржај

Priča o vašarima i saborima vas neće ostaviti u šoku




        Može vas ostaviti bez daha eventualno, činjenica da vašar nije isto što i sabor.Ali idemo despacito.

         Leto i početak jeseni u Srbiji su tradicionalno vezani za vašare i sabore.Imamo i ove moderne varijante Exit, Guča, mada su se oni zaigrali izmedju vašara i sabora što je negde i red, nova vremena- nova pravila.Ko ga još  zanima da li je Hermes ili Dionis kada  živimo u vremenima kada je izmedju svega ostalog i ljubav na prodaju.

         Unatoč svemu,pre neki dan mi neko "objasni`" na fejsbuku da unatoč nije naša reč, obzirom da sam učila srpskohrvatski, to mi da je mogućnost da ponekad bolje objasnim neke stvari, kao recimo sada.Držim da je (ups, opet neka tudja reč) u životu početna stvar za šta god, nazvati stvari pravim imenom.

         Vašar je  manifestacija trgovinskog karaktera, nekada su glavna mesta za kupiti ili prodati, ili razmeniti, bila vašarišta.Danas u tu svrhu uglavnom služe tržni centri.Mada i u ovim novim varijantama sabora, možete svašta kupiti, kao što i u tržnim centrima možete sresti nekog i potom sa njim završiti...recimo u diskoteci, da ne kažem u kolu.

         Sabor je pak manifestacija na koju se za razliku od vašara, na koji se dolazilo u ranim jutarnjim satima, išlo tek iza podneva.Sabor je postajao da se ljudi upoznaju, druže, da se mladi koji su se videli o Vidovdanu, zbliže.Da se povede kolo, da se izabere najbolji kolovodja, taj je valjda posle toga moga da bira i devojku.

          Postoji i ona narodana "Na vašaru se kupuju gaće, a na saboru skidaju".Sada dolazimo do toga zašto je potrebno stvari nazvati pravim imenom.I jasno je da ne biraš onog sa dobrim konjima i čezom jer taj ih obično i propije posle vašara, već biraš onog najboljeg u kolu, koji pri tom dobro ispevava pesme.

         Dolazimo do onog da l` se daješ ili se prodaješ.Ako se prodaješ, onda računaj na to da zaista možeš   ostati i bez gaća.Ako se daješ, onda uživaš da ti ih neko svuče ili pocepa.

         Despacito samo pre nego što uplovimo u jesen.

         

   

       

        

        

Коментари

Популарни постови са овог блога

Boemska rapsodija

   Pad je prilika da se podignete. To je blagoslov.    Pametni ljudi se uče na greškama drugih ljudi. Iteligentan čovek isključivo na svojim. I to ne iz prve. Prethodi višeputno lupanje glavom o zid.     U takvim situacijama smo skloni da krivimo život, sudbinu, Tvorca... prodje dosta vremena dok se ne pokupimo i krenemo iz početka. A sve to samo zarad toga, da krenemo opet iz početka. Ovaj put sa potpunim poverenjem u to da ako nam je dato to da prodjemo, onda ćemo i proći.     Nema tu krivice, samokažnjavanja, kajanja...     Ima pokajanja, ima svesti o tome da osećaj krivice drži čoveka u ropstvu. A svaki čovek je slobodno biće, samo ne postoji uvek svest o tome.     Pad je prilika da donesemo promene u život. One bitne, unutar nas samih. Uostalom, to je i jedina prava promena. To trebamo shvatiti kao priliku, da stvari uradimo ne bolje, nego na bolji način. To je prilika da se odvojimo od programa sa...

Čekajući princa

      Za sve frajerice, tatine devojčice i sve najdraže mamine princeze.Sve ste postigle u životu, imate školu, stan, auto... ali, nemate svoj život.               Možete da putujete gde god hoćete, nadjete i ponekog frajera ili neku dužu vezu. Za standarde, koje ste same sebi postavile, niko nije dovoljno dobar, lep, pametan... niko nije "preveličanstveni" da bi ste sa njim rodile dete. A pitanje je, da li vi zaiste želite dete?               Dete, kao šansu za neku dušu da ponovo dodje na svet.               Oslobodile ste se nametnutog mišljenja da je žena rasplodni objekat i da je tu da bi se društvo okoristilo njenim genitalijama. Pa nije žena inkubatorska stanica.       Oslobodile ste se "tripa" da muškarcima radjate decu kako biste ih ti...

Usudi se da budeš slobodan čovek

     Najveći mrak unutar čovekovog bića je njegov ego.      Za njega, mi smo savršeni, najbolji, najjadniji... i naravno najdobriji. Svega tu ima od NAJ . Čak i kada kudimo sebe, zapravo gladimo naše JA . Svaka, pa i mrva, pomisli da se dotakne ta unutrašnja krhka bomba, ostavlja čoveka zakočenog u ma i najslabijem nagoveštavanju oslobođanja.     Jer, gde ćeš onda, kada ga nestane? Nestaješ i ti, zajedno sa njim, nemate. Vakuum si.      Ovde smo da srušimo iluzije i izgradimo snove!     A jedna od najvećih iluzija je da nestankom našeg preveličanstvenog JA nestajemo i mi sa njim.          Njegovim nestajanjem, korak po korak, polako prihvatamo činjenicu da smo slobodna bića. Sve dok smo u njegovoj zamci, slobode nema. To je proces.      I da se razumemo, pričamo zaista o tome šta znači biti odrastao, slobodan čovek. Šta znači biti čovek, jer kad...