Пређи на главни садржај

Dati ili ne dati, pitanje je sad

   Na ovu šekspirovsku dilemu nećete dobiti odgovor od Šekspira.
   Na to, naizgled trivijalno pitanje, odgovara sam život.
 
    Ovaj svet,  koji se svakim danom raspada sve više, jedino ljubav može spasiti.
    Ne neka iluzorna i daleka nego ona, prava. Lako je spašavati svet, udeliti prosjaku, brinuti o izbeglicama iz Sirije. Jer, sve to radite a opet ne možete mirno da spavate.

    Ljubav je onda kada ljubimo bližnjega svoga kao samoga sebe. Kada bi za bližnjega svoga uradili stvari kao za sebe.
  Ne ono što vi mislite da je "dobro" za tog čoveka, već ono što on traži, što on misli da je "dobro" za njega. To treba dati drugom čoveku. Kada se daje, ne razmišlja se o tome šta i kako.
   Najviše što možete uraditi za drugog čoveka to je da ga volite, takvog kakav jeste.
   Čak i onda kada vidite da taj čovek "greši", budite tu negde za njega, jer njemu su potrebne njegove "greške". Nikog ne možete odvući od ivice provalije, ma koliko se upinjali, nemojte ga gurati, sačuvajte energiju i budite tu, da mu pomogmete da se podigne kad padne.

   Otvorite srce za drugo ljudsko biće. Pristanite na to da su i drugi, isto kao i vi sebični.

    Čim umesto srca radi  mozak  niste dali, nego ste prodali.

    Sva zla ovoga sveta dolaze od nedavanja.
   Pogledajte samo multinacionalne korporacije. Toliko su već sve prigrabile, otele, da će uskoro početi i vazduh da naplaćuju. Sve pod maskom davanja. Da li ćete se i vi tako ophoditii  u svom  mikrosvetu? Ili ćete ipak da se osvrnete na ljude oko sebe?
   Samim tim što su sve prigrabile za sebe, u startu su već sve i izgubile. Ni one, kao uostalom ni vi nemate svest o trajanju, ovde i sada.
 
    Dolazimo na svet sa tačno određenom samo našom satnicom, na koji ćemo način provesti to vreme pitanje je slobode sa kojom ste takođe došli na ovaj svet. 
   Pitanje je izbora da li ćemo dati, da li ćemo se dati?

    Možemo dobiti samo na jedan način a to je, ako damo. Ne postoji  ni jedan drugi način.

    Ukoliko polazite od toga da ćete davanjem biti povređeni, da ćete biti nesrećni, da ćete izgubiti... preispitajte se dobro, da li dajete ili prodajete?  Kada očekujete da dobijete nešto za uzvrat, onda ne dajete, onda prodajete. 

    Onaj kome je da da, ne razmišlja o tome. On da, i ide dalje. Posle davanja ima dalje, ima više. Posle prodavanja, svaka naredna vrata se zatvaraju.

    Znam da je za mnoge od vas ovo kardinalno pitanje. Znam i koliko je podrške mnogima potrebno  da bi se dali, a da pritom ni jednog momenta ne razmišljaju o tome -  šta posle? To ne treba da vas brine.

   Kad se čovek iskreno da, onda nema čemera, očaja, jada, nesanice, ljutnje, besa....
   Može biti  samo tužan, pri tom je čista tuga jedno lepo osećanje, osećanje koje čisti naše  emocije.   
   Posle tuge, ima dalje. Posle prethodno nabrojanih osećanja ima samo novi zid, naravno, starom glavom.

    Ovaj svet je na izdisaju. Nema drugog načina da ga napravimo boljim, jedino što zaista možemo, a da ne gladimo i ližemo jedni drugima ego, to je da sebe i sve od sebe damo za one koji su oko nas.

     Da damo ono što smo  dolaskom na svet dobili, svi to imamo.



   

   
        

Коментари

Постави коментар

Популарни постови са овог блога

Boginja iz Vitkova

      Vitkovo je danas u svim vestima, pronađena je još jedna Boginja u plodnom, Vitkovačkom polju.       Tim povodom sam razgovarala sa arheologom Sanjom Crnobrnjom Krasić, višim kustosom zavičajnog muzeja Župe, čija je predanost i upornost  zaslužna za ovo neprocenjivo otkriće.         A svaku dobru priču je najbolje početi ispočetka.        Sada već daleke 1957. godine u selu Vitkovo, Župa aleksandrovačka, prilikom obrađivanje njive došlo je do slučajnog otkrića tri figurine kasnije nazvanih Miladija, Grozdana i Ružica. O otkriću se dugo ćutalo. Vlasniku njive nikako nije odgovaralo da se sazna da ih je on pronašao, i to u svojoj njivi.        Njiva je hranila gladna usta, pa je odlučio da malo preinači istinu i u policiji je objasnio da ih je našao u koritu reke Pepeljuše. Ispočetka ih je pratila negativna kampanja. Pr...

Usudi se da budeš slobodan čovek

     Najveći mrak unutar čovekovog bića je njegov ego.      Za njega, mi smo savršeni, najbolji, najjadniji... i naravno najdobriji. Svega tu ima od NAJ . Čak i kada kudimo sebe, zapravo gladimo naše JA . Svaka, pa i mrva, pomisli da se dotakne ta unutrašnja krhka bomba, ostavlja čoveka zakočenog u ma i najslabijem nagoveštavanju oslobođanja.     Jer, gde ćeš onda, kada ga nestane? Nestaješ i ti, zajedno sa njim, nemate. Vakuum si.      Ovde smo da srušimo iluzije i izgradimo snove!     A jedna od najvećih iluzija je da nestankom našeg preveličanstvenog JA nestajemo i mi sa njim.          Njegovim nestajanjem, korak po korak, polako prihvatamo činjenicu da smo slobodna bića. Sve dok smo u njegovoj zamci, slobode nema. To je proces.      I da se razumemo, pričamo zaista o tome šta znači biti odrastao, slobodan čovek. Šta znači biti čovek, jer kad...

Snovi se pišu srpskim jezikom

   Snovi nas održavaju budnima.    Snovi nam ne daju da zaboravimo.    Sistem radi na ubijanju osnovnih životnih impulsa, umećući umesto istinskog, laž.    Samoproklamovani vladoci života i smrti zamenjuju teze. Tako da umesto slobode, imamo ljudska prava, umesto ljubavi, zaljubljenost, umesto istine, laž. Moderan čovek je u ropstvu.    Ovaj put je zamenio slobodu za udobnost, sada je svi skupo plaćaju.     Egzodus našeg naroda je postojao oduvek. Nije to od juče, nije to samo naš narod.     Malo su samo izmešali reči, zbog zbunjenosti, pa sve manje imamo emigranata a sve više migranata. Čovek više ni sam ne može da odredi gde mu je mesto. Kao da je i dalje na snazi prokletstvo Vavilonske kule, tako se svi divno ne razumeju.     Srbi, Balkanci uopšte, rado hrle u Evropu a opet su pod ručnom kada Evropa želi da ih zagrli. Ako vam odgovara evropski standard, ako ga priželjkujete, pa zašto ...