Пређи на главни садржај

Gde vam je život... Manifest



         Čovek da bi živeo mora prvo da hoda ivicma ponora. Tek tada, posle dobrog zagledanja u provaliju, sem ukoliko ga ona ne povuče, može da se odvoji od nje i počne da živi.
         Ne može se živeti ukoliko se dobro ne prodje kroz sve krugove,i one donešene i one novonapravljene. Samo je jedan put do slobode, a on vodi kroz ropstvo.

         Svi su vam krivi, krivi su vam roditelji, krivo je školstvo, kriv je sistem, krivo je društvo, zemlja, planeta...Zvuči umišljeno - zato što jeste umišljeno.
         Nema krivice, sve je to život samo i sve je savršeno u savršeno mogućem svetu.
       
         Proučavate  napamet istoriju kako bi vam ona rekla kako da živite. Čitate psihijatrijske izveštaje, horoskope, istražujete a zaboravljate da vam je dolaskom na svet data  šansa za jedan, jedinstveni samo vaš život. "Hitac ste ka čoveku" što bi rekao Hese, pitanje je do vas,  samo do vas, da li ćete iskoristiti šansu!
         To se ne uči, to se oseća i živi!
     
         Bavite se svim drugim, ponajviše drugim ljudima i njihovim životima. Dok se sa njima bavite vaš život protiče mimo vas, a i drugi se bave sa vama. Niste ni primetili a već trčite u krug i pitanje je milisekunde kada ćete da zagrizete sopstveni rep.
         Drugi su vam lepi, ružni, prljavi, glupi... blatite druge, koju god kategorizaciju da izaberete, misleći da na taj način uždižete sebe. Na taj način vam skaču rejtinzi jer i svi drugi uživaju u ismejavanju i mržnji svega onoga što su i sami. Kod drugog prepoznaješ sve ono što i sam nosiš. Što reče Apostol Pavle Korićanima "...sve vidimo kao u ogledalu...". Na taj način propuštate jedino zašto ste odgovorni i izašto ste ovde - propuštate život.
      
         Za zlo ste vezali sami sebe. Na zlo se primate, a zlo kad se primi uzima i crno ispod nokta.
         Dok to shvatite već ste u kaljuzi i blatu a iz gliba se teško diže. Mora neko da vam pruži ruku, a kako, kad su i svi oko vas u istom, jer to ste izabrali.

        Očekujete, očekujete da se desi promena, a vi se ne pomerate. Promena dolazi iz vas a ne iz vaše okoline. Naopako postavljate stvari.
        Očekujete  nešto od nekoga? Očekujete kako da vam neko kaže kako da živite SVOJ SADA život! Jbt, pa i oni isto očekuju od vas. Sram je imati očekivanja spram drugog čoveka.
      
        Imate samo jednu odgovornost - spremnost na odgovore. Stvar je umišljaja da ih ima više, to je odgovornost prema onom ko vam je dao vaš život na raspolaganje. Na vama je šta ćete učiniti sa tim jer vam je dao i slobodu - a vi još uvek tvrdite da je nemate.
       Mislite da je nemate, jer ste je podveli pod anarhiju, bezumlje, haos... Sloboda je poštovanje zakona a on je u vama. Dat vam je tada kada vam je dat i život. I svi ga imaju, pitanje je savesti zašto ga ne koriste.

      Biologija čoveka podvodi pod svesno i razumno biće, i namerno upotrebih ovu reč podvodi. A za ono što kažu osnove, citiraću Hesea - svako je hitac prirode uperen ka čoveku. A čovek je biće puno radosti i života u sebi.

       Izmešali ste reči. Za početak pustite da vam se dobre reči zariju u meso. Pustite i suze kad shvatite koliko dugo ste živeli bez njih. Potrebne su vam da operu vaše telo od onoga što ste godinama sakupljali.
      Kada ispustite i poslednju suzu doći će vam i pitanje, jer ste već prestali i da se pitate, gde vam je život?
      Odgovore tada ne tražite okolo, tamo ih nema.
      Naći ćete ih tamo gde vaša krv najradosnije žubori.
     
       
        
         
         

Коментари

Постави коментар

Популарни постови са овог блога

Čekajući princa

      Za sve frajerice, tatine devojčice i sve najdraže mamine princeze.Sve ste postigle u životu, imate školu, stan, auto... ali, nemate svoj život.               Možete da putujete gde god hoćete, nadjete i ponekog frajera ili neku dužu vezu. Za standarde, koje ste same sebi postavile, niko nije dovoljno dobar, lep, pametan... niko nije "preveličanstveni" da bi ste sa njim rodile dete. A pitanje je, da li vi zaiste želite dete?               Dete, kao šansu za neku dušu da ponovo dodje na svet.               Oslobodile ste se nametnutog mišljenja da je žena rasplodni objekat i da je tu da bi se društvo okoristilo njenim genitalijama. Pa nije žena inkubatorska stanica.       Oslobodile ste se "tripa" da muškarcima radjate decu kako biste ih time zadržale, jer u biti njima je više do toga. Njihovom egu prija da  imaju svesavršenog naslednika, kao što je uostalom on sam. Jer, mama mu je dala tapiju na to. A što biste vi drugom gladile ego na uštrb sv

Frigidna kastratorka ili nežna žena

   To da je muški promiskuitet "normalan" čak poželjan, još će stare majke sa ovih prostora da vam objasne sve uz "opravdanje" - Pusti ga, on je muškarac!?! Postoji naravno veliki broj žena koje će se i dan danas složiti sa ovim i prihvatiti to kao neminovnost, bez svesti o tome šta one gube i šta stvarnost gubi sa tim i takvim poimanjem.    Okolina je sklona da ženski promiskuitet smatra kurvarlukom dok je muški opravdan mačoizmom. Okolina je sklona da  takve žene nipodaštava a da takve muškarce uzdiže. Jedan od bitnih koraka u životu je nazvati stvari pravim imenom. Dati im ono što im pripada.     Sem toga, po zdravlje društva mnogo je potrebniji ženski od muškog promiskuiteta, a da je to zaista tako potvrdiće vam činjenice:      1) Kurvarluk je kurvarluk. - Bilo da je muškarac, ili žena u pitanju, osoba koja prodaje svoju dušu je kurva. Seks je fiziološka potreba, kao čaša vode, nemojte od njega praviti "Rat i mir" kad to nije. A ta fiziološka p

Snovi se pišu srpskim jezikom

   Snovi nas održavaju budnima.    Snovi nam ne daju da zaboravimo.    Sistem radi na ubijanju osnovnih životnih impulsa, umećući umesto istinskog, laž.    Samoproklamovani vladoci života i smrti zamenjuju teze. Tako da umesto slobode, imamo ljudska prava, umesto ljubavi, zaljubljenost, umesto istine, laž. Moderan čovek je u ropstvu.    Ovaj put je zamenio slobodu za udobnost, sada je svi skupo plaćaju.     Egzodus našeg naroda je postojao oduvek. Nije to od juče, nije to samo naš narod.     Malo su samo izmešali reči, zbog zbunjenosti, pa sve manje imamo emigranata a sve više migranata. Čovek više ni sam ne može da odredi gde mu je mesto. Kao da je i dalje na snazi prokletstvo Vavilonske kule, tako se svi divno ne razumeju.     Srbi, Balkanci uopšte, rado hrle u Evropu a opet su pod ručnom kada Evropa želi da ih zagrli. Ako vam odgovara evropski standard, ako ga priželjkujete, pa zašto ste onda toliko protiv svega što odavno postoji kod stare gospodje, a šta ona sada traži