Пређи на главни садржај

Постови

Приказују се постови за април, 2018

Frigidna kastratorka ili nežna žena

   To da je muški promiskuitet "normalan" čak poželjan, još će stare majke sa ovih prostora da vam objasne sve uz "opravdanje" - Pusti ga, on je muškarac!?! Postoji naravno veliki broj žena koje će se i dan danas složiti sa ovim i prihvatiti to kao neminovnost, bez svesti o tome šta one gube i šta stvarnost gubi sa tim i takvim poimanjem.    Okolina je sklona da ženski promiskuitet smatra kurvarlukom dok je muški opravdan mačoizmom. Okolina je sklona da  takve žene nipodaštava a da takve muškarce uzdiže. Jedan od bitnih koraka u životu je nazvati stvari pravim imenom. Dati im ono što im pripada.     Sem toga, po zdravlje društva mnogo je potrebniji ženski od muškog promiskuiteta, a da je to zaista tako potvrdiće vam činjenice:      1) Kurvarluk je kurvarluk. - Bilo da je muškarac, ili žena u pitanju, osoba koja prodaje svoju dušu je kurva. Seks je fiziološka potreba, kao čaša vode, nemojte od njega praviti "Rat i mir" kad to nije. A ta fiziološka p

Srpska stvar

   Kako se na srpskom čuje zajedništvo? Da li se čuje? Deluje  tek kao neka lepa reč, neuhvatljiva i daleka, makar u Srbiji.    Podele su iz minuta u minut, na dnevnom nivou, kao da one koje godinama egzistiraju nisu dovoljne. Svako bi da pokaže i dokaže da je u pravu, da je naj...    Četnici i partizani, seljaci i gradjani, intelektualci i primitivci... Da li se kaže viber ili vajber, euro ili evro, Uskrs ili Vaskrs? Vidi onog, dao je komentar a i ja sam dao isti, ona je obukla istu haljinu kao ja, pa da li je moguće da su u prodavnici imali dve iste...?    Jedan deo Srba se uvek odnosi prema drugom delu otudjeno. Ignorisanjem postojanja jednog dela nacije seku se grane na kojima se sedi. Sve je to Srbija, sve su to Srbi. Još samo da se oslobode želje za trijumfalizmom, kratkoročnog naravno, pa da mogu da pogledaju, pa makar dva koraka napred. Shvatili bi da tako, jedino sigurno, mogu u provaliju. A i to su preživeli, više puta, pa se čini da ih takva pogibija  uopšte ne zanima,

April u Beogradu

   Kad  uštirkani stoljnaci polete prema nebu i asfalt zaparaju nogari stolica sveže opranih bašta, povetarac pronese razgovor presecan laticama trešnjinog cveta, niko ne mora ni da izgovori. Povetarc šapuće opijen ljubavnim zanosom. April u Beogradu.    Grad Feniks, bezbroj puta rodjen iz pepela. A koliko se svaki put ponovi i regeneriše najbolje se vidi s proleća. Okupan suncem,  vrba procvetala po parkovima i ljudima. Šapuću se dogovori, namigivanja kriju tajne. Pa onda s predvečerja krenu osmesi u očima, prikrivaju onaj na usnama, onaj koji bi rekao koga će te usne noćas ljubiti strasno.     Ti osmesi su skupi, svako od nas to dobro zna. To su osmesi na muku, na život, na sve ono što zapad ne može ni da zamisli. Smešimo se, napravićemo od toga dobar vic, ili šalu... ali nikada nećemo pokazati kako nam je zapravo.     Inat, taj omiljeni sport nam pomaže da pobedjujemo, ali nam češće puta pomogne da dostojanstveno gubimo. Pa sa osmehom  naravno. I uvek to pa... pa zato što kao