Пређи на главни садржај

Kada se potegne kamen pre nego što se upotrebi vokativ

   Najlakše je u životu pljunuti drugog čoveka, udariti kamenom na njega. Svedoci smo te činjenice ovih, više nego bilo kojih drugih dana. Podigneš kamen i udri.
    E, a budi čovek pa razumi tog drugog čoveka.

    To, kako je i da li je pravilno upotrebljen vokativ u rečenici bih ostavila stručnjacima za tu oblast.     Da li to treba da bude ili ne treba u udžbenicima za osnovce? U ovoj zemlji se ni bitnija pitanja ne rešavaju referendumom. A ako je to deo nas, a činjenica je da jeste, ma koliko god je neki osporavali, ne vidim razlog da ne bude.
    Što se tiče našeg pravopisa, citirala bih  Nadu Petrović - Prvo nam saopšte: "Piši kao što govoriš, čitaj kako je napisano", a onda nam narede: "Čitaj kako ti kažu da je ispravno i piši kako je u pravopisu propisano".

    No, gore navedeno nije glavna tema današnje priče, mada je dobro poslužilo kao uvod i kao primer  za ono o čemu ću vam danas pričati.
    Neko je primetio u knjizi za osnovce stih popularne pevačice. Neko drugi je to spazio krajičkom oka, pa onda treći... došlo se do toga ponovo, šta ko ustvari misli o njoj.

    Koliko god išta osporavili u vezi sa dotičnom, ne poznajete je. Ne poznajem je ni ja, pa se u ovoj priči ne nalazi ni njena odbrana.

    Radi se o stvarnosti. Ljudi su u njoj lični, licemerni, površni, neempatični, surovi...
    To se videlo dok se raspravljalo o "vokativu".
    Nije to bila rasrava na temu, to je bio linč nekog čoveka. Na ovom se najbolje video svet u kojem živimo. Dotična popularna pevačica ima zaista impozantan opus kada je količina pesama u pitanju u odnosu na svoje kolege. Takodje, gledajući  njene snimke pripremajući se za ovu priču, primetih da je broj pregleda njenih spotova u rangu sa svetskim zvezdama. Da li ćete i dalje tvrditi da je ne slušate, da ne poznajete njen opus, da se nikada niste proveselili, ili napili od tuge uz neku njenu pesmu? Oni koji to zaista nisu, ovaj "slučaj" nisu ni primetili.

    Ne znam da li se iko od vas zapitao kako je ženi koja je došla tu gde jeste i šta je sve prošla da bi tu došla? Da li vas je ikad zainteresovala cena svega toga?
   Samo se jedno vidi iz komentara ovih dana, da ste mnogo laki na osudu. Da ono što i sami nosite ne opraštate kod drugog čoveka.
   Da ste još uvek ljudi koji bi radje kamenovali nego razumeli.
   Da ste pre nego što ste digli kamen dobro pogledali u sopstveno ogledalo, nikada ga ne bi podigli.
   Ovo je stvaran svet i u njemu ništa nije ni crno ni belo, ni dobro ni loše. Samo u bajkama imate takve podele, a vi nikako da odrastete.
   Perete se time da na nešto ukazujete, da se za nešto borite. Niste spremni ni da se suočite sa sopstvenim mrakom a tudji biste isterivali. Jer šta, toliko ste umišljeni da mislite da je vaš stav, ili vaše mišljenja bitno za postojanje ovoga sveta. Nije.

   A da ste zaista spremni za čovečanstvo i za korak napred u tom smislu, prvo biste se dobro raspitali za cenu te borbe. Odredili biste trenutak u kome se ovaj svet i vi zajedno sa njim sada nalazi. 

   Delovali biste u skladu sa ovim sada. Oni koji jure duhove ne mogu da pogledaju napred a kamoli da naprave korak u tom smislu. Tako da vam je to jalovo opravdanje.

   Niste samo oni koji bi kamenovali, nego ste i oni koji bi to iza ledja radili.
   A kad to već radite, makar pozovite tog čoveka da se okrene.
   Tada bi kamen zastao u ruci.




 

   

  

    

   
















   

Коментари

Популарни постови са овог блога

Čekajući princa

      Za sve frajerice, tatine devojčice i sve najdraže mamine princeze.Sve ste postigle u životu, imate školu, stan, auto... ali, nemate svoj život.               Možete da putujete gde god hoćete, nadjete i ponekog frajera ili neku dužu vezu. Za standarde, koje ste same sebi postavile, niko nije dovoljno dobar, lep, pametan... niko nije "preveličanstveni" da bi ste sa njim rodile dete. A pitanje je, da li vi zaiste želite dete?               Dete, kao šansu za neku dušu da ponovo dodje na svet.               Oslobodile ste se nametnutog mišljenja da je žena rasplodni objekat i da je tu da bi se društvo okoristilo njenim genitalijama. Pa nije žena inkubatorska stanica.       Oslobodile ste se "tripa" da muškarcima radjate decu kako biste ih time zadržale, jer u biti njima je više do toga. Njihovom egu prija da  imaju svesavršenog naslednika, kao što je uostalom on sam. Jer, mama mu je dala tapiju na to. A što biste vi drugom gladile ego na uštrb sv

Snovi se pišu srpskim jezikom

   Snovi nas održavaju budnima.    Snovi nam ne daju da zaboravimo.    Sistem radi na ubijanju osnovnih životnih impulsa, umećući umesto istinskog, laž.    Samoproklamovani vladoci života i smrti zamenjuju teze. Tako da umesto slobode, imamo ljudska prava, umesto ljubavi, zaljubljenost, umesto istine, laž. Moderan čovek je u ropstvu.    Ovaj put je zamenio slobodu za udobnost, sada je svi skupo plaćaju.     Egzodus našeg naroda je postojao oduvek. Nije to od juče, nije to samo naš narod.     Malo su samo izmešali reči, zbog zbunjenosti, pa sve manje imamo emigranata a sve više migranata. Čovek više ni sam ne može da odredi gde mu je mesto. Kao da je i dalje na snazi prokletstvo Vavilonske kule, tako se svi divno ne razumeju.     Srbi, Balkanci uopšte, rado hrle u Evropu a opet su pod ručnom kada Evropa želi da ih zagrli. Ako vam odgovara evropski standard, ako ga priželjkujete, pa zašto ste onda toliko protiv svega što odavno postoji kod stare gospodje, a šta ona sada traži

Gde vam je život... Manifest

         Čovek da bi živeo mora prvo da hoda ivicma ponora. Tek tada, posle dobrog zagledanja u provaliju, sem ukoliko ga ona ne povuče, može da se odvoji od nje i počne da živi.          Ne može se živeti ukoliko se dobro ne prodje kroz sve krugove,i one donešene i one novonapravljene. Samo je jedan put do slobode, a on vodi kroz ropstvo.          Svi su vam krivi, krivi su vam roditelji, krivo je školstvo, kriv je sistem, krivo je društvo, zemlja, planeta...Zvuči umišljeno - zato što jeste umišljeno.          Nema krivice, sve je to život samo i sve je savršeno u savršeno mogućem svetu.                  Proučavate  napamet istoriju kako bi vam ona rekla kako da živite. Čitate psihijatrijske izveštaje, horoskope, istražujete a zaboravljate da vam je dolaskom na svet data  šansa za jedan, jedinstveni samo vaš život. "Hitac ste ka čoveku" što bi rekao Hese, pitanje je do vas,  samo do vas, da li ćete iskoristiti šansu!          To se ne uči, to se oseća i živi!