Пређи на главни садржај

Božićna priča

   Ljubav, nevidljiva tanka nit koja drži čovečanstvo na zemlji. 
  A opet, neki se igraju sa  njom.
  Neki se opet bore za nju. Kažu, da se tako bore za čoveka.

   U jednom gradu, baš  kao što je ovaj naš Beograd, živi jedan stari bračni par. Sin im je davno otišao putevima svile. Kada je kretao rekao im je da mora da ode, kako bi pronašao sebe. Znaju njih dvoje dobro da sebe čovek može pronaći samo unutar sebe. Da su daleki odlasci samo bekstva od onoga što nosimo u sebi. Znaju njih dvoje i to, da su ljubav vrata koja otvaraju dušu, ali i da svako ima svoj put. A najviše što se može za drugog čoveka to je, da ga voliš.
   
  Ponekad bi im se javio, razglednicom. Na tim slikama su uvek bila neka lepa i egzotična mesta. Dugo su ih gledali. U mislima su zajedno sa njim plovili prostranstvima magičnog istoka. To ih je podsećalo na mladost.

   Putovali su, ne kao sada, samo u mislima, koje bi noću pred spavanje ćutanjem izgovarali jedno drugom. Noću, jer noću misli lakše putuju jedna drugoj, čak i onda kada su tela razdvojena.
    
    Dok su tako ležali jedan pored drugoga, osećao je da ima jedan deo njenih misli koji mu ona uporno ne da. 
    I onda, jedne noći, valjda joj vetar te noći nije dao da ih dobro sakrije. Razveo ih je niz strminu, čak do reke. Odzvanjali su kroz njihovu usku ulicu, pa ih je lako pokupio.
    Spavala je otvorenih očiju i u njima je video kako dočekuje sina sa kolačima od cimeta.
   Osetio je taj miris koji se širio od nje a vetar ga razvejavao. Prvo u nozdrvama, pa onda u grlu iz kog se lagano spustio u srce i dušu. Bio je pun tog mirisa, tog sećanja.
    Njih dvoje, mladi, na svom persijskom ćilimu. Ona pije kafu sa kardamom, on jede kolače sa cimetom. Onda se kardamom i cimet sretnu u dugom poljupcu. Onom od kog se ostaje bez daha, onom, od kog se prima život. 
     
   Njeni snovi su probudili njegova sećanja. 
   Tog Badnjeg jutra, taj se miris pokrenuo iz srca i duše, putovao kroz grlo nazad do nozdrva, osećao ga je svuda oko sebe. 
   Naoružan samo mišlju da joj nadje mirise i donese na peti sprat bez lifta, krenuo je kroz snegom zavejane ulice. Kao da su ga vetar i pahulje gurale vratio se brzo sa punim torbama pomorandži, brašna, cimeta, anisa, kardamoma.  Ispod ruke čak beše doneo i malu jelku. Pogledala ga je setno, preuzela je iz njegovih ruku sve što beše doneo, sa očima punim suza.
     Tim istim suzama  je zamesila i ispekla kolače od cimeta. On je skuvao kafu sa kardamom i isekao pomorandžu na kolutove.

     Ćutali su, puštali su misli da ih pahulje nose. One su se probijale kroz snežno veče i bacale žuto svetlo kroz prozor.
     
     Dok je sneg škripao pod nogama, jednom putnik savijenih ledja od težine ranca koji je nosio, miris cimeta je prtio stazu. Malo žuto svetlo koje se pružalo kroz prozor na snegom zavejane krovove je ove Badnje večeri bilo putokaz.

     Postoji ljubav medju ljudima. 
     Neki se bore za nju, znaju da čovečanstvu tako daju šansu.


   

Коментари

Популарни постови са овог блога

Frigidna kastratorka ili nežna žena

   To da je muški promiskuitet "normalan" čak poželjan, još će stare majke sa ovih prostora da vam objasne sve uz "opravdanje" - Pusti ga, on je muškarac!?! Postoji naravno veliki broj žena koje će se i dan danas složiti sa ovim i prihvatiti to kao neminovnost, bez svesti o tome šta one gube i šta stvarnost gubi sa tim i takvim poimanjem.    Okolina je sklona da ženski promiskuitet smatra kurvarlukom dok je muški opravdan mačoizmom. Okolina je sklona da  takve žene nipodaštava a da takve muškarce uzdiže. Jedan od bitnih koraka u životu je nazvati stvari pravim imenom. Dati im ono što im pripada.     Sem toga, po zdravlje društva mnogo je potrebniji ženski od muškog promiskuiteta, a da je to zaista tako potvrdiće vam činjenice:      1) Kurvarluk je kurvarluk. - Bilo da je muškarac, ili žena u pitanju, osoba koja prodaje svoju dušu je kurva. Seks je fiziološka potreba, kao čaša vode, nemojte od njega praviti "Rat i mir" kad to nije. A ta fiziološka p

Čekajući princa

      Za sve frajerice, tatine devojčice i sve najdraže mamine princeze.Sve ste postigle u životu, imate školu, stan, auto... ali, nemate svoj život.               Možete da putujete gde god hoćete, nadjete i ponekog frajera ili neku dužu vezu. Za standarde, koje ste same sebi postavile, niko nije dovoljno dobar, lep, pametan... niko nije "preveličanstveni" da bi ste sa njim rodile dete. A pitanje je, da li vi zaiste želite dete?               Dete, kao šansu za neku dušu da ponovo dodje na svet.               Oslobodile ste se nametnutog mišljenja da je žena rasplodni objekat i da je tu da bi se društvo okoristilo njenim genitalijama. Pa nije žena inkubatorska stanica.       Oslobodile ste se "tripa" da muškarcima radjate decu kako biste ih time zadržale, jer u biti njima je više do toga. Njihovom egu prija da  imaju svesavršenog naslednika, kao što je uostalom on sam. Jer, mama mu je dala tapiju na to. A što biste vi drugom gladile ego na uštrb sv

Snovi se pišu srpskim jezikom

   Snovi nas održavaju budnima.    Snovi nam ne daju da zaboravimo.    Sistem radi na ubijanju osnovnih životnih impulsa, umećući umesto istinskog, laž.    Samoproklamovani vladoci života i smrti zamenjuju teze. Tako da umesto slobode, imamo ljudska prava, umesto ljubavi, zaljubljenost, umesto istine, laž. Moderan čovek je u ropstvu.    Ovaj put je zamenio slobodu za udobnost, sada je svi skupo plaćaju.     Egzodus našeg naroda je postojao oduvek. Nije to od juče, nije to samo naš narod.     Malo su samo izmešali reči, zbog zbunjenosti, pa sve manje imamo emigranata a sve više migranata. Čovek više ni sam ne može da odredi gde mu je mesto. Kao da je i dalje na snazi prokletstvo Vavilonske kule, tako se svi divno ne razumeju.     Srbi, Balkanci uopšte, rado hrle u Evropu a opet su pod ručnom kada Evropa želi da ih zagrli. Ako vam odgovara evropski standard, ako ga priželjkujete, pa zašto ste onda toliko protiv svega što odavno postoji kod stare gospodje, a šta ona sada traži